U nekim mojim davnim kulinarskim počecima naišla sam u jednoj kuharici na recept bakalara na bretonski. Kako nisam voljela jesti bakalar koji se u to vrijeme pripremao u našim krajevima od sušenog bakalara, ovo me malo zaintrigiralo i upustila sam se u experiment.
Nekako sam iz Austrije nabavila svježi smrznuti bakalar, što danas više ne treba brinuti, ima ga i kod nas... a tradicionalni sušeni škart od bakalara i dan-danas zaobilazim u širokom luku u samoposlugama... i rijetko kada sam pojela dobar uradak od tog takvog bakalara, jedan od tih rijetkih je bakalar mojeg dragog prijatelja Ante, a kad se dokopam recepta i kad ga pripremim, možda ga i postam...
Eto sad u kratko, kakav je to bakalar na bretonski:
Bakalar se uz prethodno odmrzavanje posoli i polimuni, kako bi ispustio vodu i kako bi meso bilo kompaktno, ostaviti ga u toj marinadi barem pola sata, zatim se posuši i lagano na tavici poprži 2 - 3 minute sa svake strane...
Poriluk, oprani, očišćeni, narezani na kolutiće... kad ga nabavljam gledam da ima više bijelog djela, i korjen celera također očišćen i svježe narezan na štapiće popržiti na masnoći, dok poriluk ne postakleni i celer lagano ne omekša, zatim lagano začiniti...
Masnoća??? Isprobavala sam i maslac/putar, ulje suncokretovo i svinjsku mast, i moj dugogodišnji zaključak je, da je sve jedno...
Kad je poriluk postaklenio i celer lagano omekšao, prebacim smjesu u "protvan" - tepsiju za pečenje u pećnici, poslažem preko toga prethodno lagano poprženi bakalar i zalijem s nekih dva decilitra vrhnja za kuhanje, prekrijem posudu poklopcom ili folijom i stavim u pećnicu da se zapeče, pred kraj skinem foliju ili poklopac kako bi dobilo laganu koricu...
Omjeri otprilike:
Bakalara: 500 - 700 grama (2 - 3 komada)
Poriluk: 2 - 3 komada ( ovisi o veličini, s većim bijelim djelom)
Celer korijen: 1 korijen srednje veličine
Masnoće za prženje: 1 - 2 žlice (putar, mast, ulje...)
Sol i limun za bakalar: približno 2 - 3 žličice soli i sok od barem dva limuna...ne brinite, neće biti preslano, jer višak se iscijedi...
Vrhnje za kuhanje: 2,5 decilitra, ( 1 malo pakovanje)
Papra, soli i drugih začina po želji
Dobro, to je opcija poriluka i celera s bakalarom, ima i drugih...
Ista priča se može napraviti s bilo kojim drugim šniclama, (puretina, piletina, svinjetina...) s opcijom mariniranja ili bez nje... Šnicle je poželno lagano istući prije termičke obrade, zatim lagano prženje na tavi, do pola... s tim da nekim vrstama mesa treba dulje prženje nego ribi...
Inačici poriluka i celera može se dodati još i 2 - 3 mrkve, narezane na štapiće, pa cijela priča izgleda malo šarenije...
Smjesu poriluka, celera i eventualno mrkve kad ju prebacite u tepsiju, najoptimalnije je da bude između 3 - 5 centimetara debljine, zatim na nju poslažete polu - pečene šnicle... E, a u toj kombinaciji još na vrh poslažem listiće sira koji se rastope... i naravno, prelijem s vrhnjem za kuhanje...
U početku peči pokriveno, zatim otkriti, kako bi dobili laganu koricu...
Ista smjesa može se napraviti i kao prilog mesu, s tim da u taj dinstani poriluk s celerom i eventualno mrkvom izdinstamo do kraja i na kraju dodajemo slatko vrhnje, tako da cijela smjesa bude lagano kremasta (mislim da je dovoljno oko 1 dl.) tijekom pripreme, posoliti, popapriti...
Kao mala, mala nikako nisam voljela jesti čušpajz od poriluka, niti mi je lijepo mirisao, ni izgledao, sve mi je to bilo nekako sluzavo... sve to samo zato jer je poriluk stavljen u vodu i skuhan, kada ga prethodno prodinstate na masnoći dok lagano ne postakleni, taj isti poriluk je potpuno drugog teka...
E tako prethodno pripremljen poriluk, tek može dalje u čušpajz tradicionalne recepture, s tim da ja obično u svoj poriluk-čušpajz ne stavljam krumpir, već samo grinceg, na kraju stavim tvrđe noklice...
A sad malo o poriluku i celeru, evo što sam našla na internetu:
Poriluk (lat. Allium porum) u narodu nazivaju i porjak, luk-por, perati luk. Uzgajali su ga Egipćani, Grci, Rimljani, a smatra se da je bio poznat i ranije. U povijesti je zabilježen kao najmilije jelo cara Nerona, koji ga je svakodnevno jeo kako bi imao lijep glas, a raspisao je i obavezu Rimljanima da ga jedu jednom mjesečno kako bi bolje zvučali. Poriluk se postupno proširio Europom. Simbol je pobjede i zaštite od rana, a danas je zaštitni znak Walesa.
Hranjivost i ljekovitost
Poriluk je dobar izvor vitamina C i B6, folne kiseline, mangana i željeza. Značajna djelatna tvar u poriluku je eterično ulje u kojem ima sumpora. Blagotvorno djeluje na izlučivanje želučanih i crijevnih sokova, jetre i žuči te sprječava procese gnjiljenja i vrenja u crijevima, štiti od karcinoma debelog crijeva. Sumporne fitokemikalije pomažu regulirati razinu šećera u krvi, snizuju krvni tlak i razinu kolesterola. Smatra se da poriluk djeluje povoljno i na izlučivanje mokraće te izlučivanje sluzi iz dišnih organa. Zbog visokog sadržaja vitamina poriluk je važno zimsko povrće te ga treba u to vrijeme obilno jesti. Koristi se cijeli – i bijela stabiljka i zeleno lišće, koje sadrži nekoliko puta više vitamina nego bijeli dio. Preporuča se jesti ga što više svježeg u salatama.
Celer je iznimno ljekovita biljka izvrsnog okusa i mirisa koju su za kuhanje najfinijih i najzdravijih juha koristile naše bake. Međutim, s vremenom celer je zapao u carstvo potisnutih namirnica. Celer u kuhinji je postao rijetkost, a zamijenili su ga gotovi začini i ”gotove juhe” koje je potrebno tek preliti kipućom vodom. Znanstvena istraživanja su dokazala da celer obiluje natrijem i vitaminom A.
U povijesti su celer koristili Rimljani i Grci koji su vijencima celera kitili boga mora Posejdona. Drevni Egipćani koristili su celer kao lijek. U 17. stoljeću, celer se počeo koristiti i u prehrani, ali samo kao začin.
Celer je na velikom glasu kao čistač organizma. Ima snažno diuretsko djelovanje.
Celer je bogat već spomenutim vitaminom A, ali i drugim vitaminima poput vitamina K, E, vitamina C ili vitaminima B skupine. Kao i ostalo korjenasto povrće, celer je bogat kalijem, folnom kiselinom i vlaknima.
Celer kao prirodni lijek
Konzumiranje celera pomaže u snižavanju krvnog tlaka. Celer sadrži ftalide (supstance koje opuštaju arterijske mišiće), koji šire krvne žile. Ftalidi također smanjuju izlučivanje hromona stresa, koji uzrokuju skupljanje krvnih žila. Celer je jedan od prirodnih lijekova koji mogu pospješiti potenciju.
- Celer je dobar izvor flavonoidnih antioksidanata (zeaksantina, luteina i beta-karotena), koji imaju antioksidativna svojstva (štite od nastanka raka), te pomažu očuvanju zdravlja očiju i vida.
- Celer sadrži supstancu kumarin koja sprječava štetno djelovanje slobodnih radikala, što organizam štiti od nastanka raka.
- Za dobro zdravlje važan je balans između “kiselih” i “alkalnih” namirnica (ako u organizmu prevladava kisela sredina, to povećava rizik od obolijevanja od raznih bolesti). Celer je po svom sastavu alkalna namirnica.
- 100 grama celerovog korijena sadrži samo sedam kalorija, a obilje minerala (320 miligrama magnezija i 16 milicentigrama folata). Odličan je izvor i vitamina C (koji osnažuje imunološki sistem i pomaže u borbi protiv prehlade i gripe), vitamin K (koji ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi) kao i dijetalnih vlakana (koji blagotvorno utječu na probavu).
- Sirovi celer je veoma djelotvoran sastojak prehrane kod kožnih oboljenja, budući da pomaže izlučivanju toksina (štetnih supstanci) iz organizma.
- Celer je prirodni diuretik, što ga čini idelanom namirnicom za osobe koje imaju bubrežna oboljenja.
Više o celeru i poriluku pogledajte na stranicama, gdje sam i izvukla gore navedene podatke:
https://dobarzivot.net/hrana/recepti/poriluk-zimski-izvor-vitamina-uzgoj-zamrzavanje-recepti/
https://www.krenizdravo.rtl.hr/prehrana/celer-provjerite-zasto-je-dobar-za-zdravlje
Pišući ovaj post, palo mi je na pamet još bezbroj jela s porilukom i celerom, a Vama ako još nešto padne na pamet, možete ostaviti komentar
- zapečeni krumpir s celerom i mrkvom
- salata od poriluke
- salata od celera
- pomes frites od celera
- pohani celer i poriluk
