Mar i Ja T

subota, 20. svibnja 2017.

Marijine knedličke kakvih nema cijela Češka :)

Skitam, slikam i ponešto napišem... rekla bi da nešto i "zakuham" tj. skuham, dakle, prvenstvena ideja ovog mojeg bloga bila je ostavljanje u nasljedstvo malih tajni, otkrića i recepata koje su klinci obožavali, nešto poput bakine bilježnice s receptima, pisane tintnom olovkom... i onda kapne malo masnoće i sve se razlije, :) e pa naravno, onda moraš improvizirati...

no, naravno, kako nikad nemam dovoljno vremena, tako i moji recepti i postovi kapaju na kapaljku... a vođenje bloga vrlo je zahtjevan posao...

Poticaj za ovaj post nedavni je posjet zlatnom Pragu, a veliki nedostatak posta: NEMA SLIKA

no, srećom, sve se to naknadno dade urediti...

Omjeri, od prilike, za 1 ručak i 5 osoba su:

pola otstajalog kruha (bijelog, polubjelog, a može i raženog, bitno je da nije friški, barem 1 dan star)
1/2 litre mlijeka
1 jaje (žutanjak i bjelanjak)
sol, papar
1- 2 žlice peršina
manja glavica luka
1 čajna šalica špeka rezanog na sitne kockice
brašno (2 - 3 šake)

to su omjeri za normalne porcije, no ako "abonenti" baš jako, jako vole knedličke, onda je bolje odmah kuhati puta dva ili tri :)

Priprema:

1.Kruh izrezati na kockice, staviti u veliku zdjelu u kojoj inače mjesite tijesto i zaliti s mlijekom, ostaviti da se sve to dobro upije i prožme ... minimalno 1 sat na sobnoj temperaturi...

2. začiniti sa soli, paprom, svježim ili sušenim peršinom, a može i s malo vegete, po želji...

3. izvaditi jaja iz frižidera, barem pola sata prije upotrebe, odvojiti žumanjke od bjelanjaka

4. ovisno o količini koju spremate dodati u smjesu žumanjke (1/2 kruha = 1 žumanjak)

5. može se dodati i sitno sjeckani, te dinstani luk i špek, s tim da to i nije obavezno, knedličke su fine i bez toga, sve ovisi s čim ih se poslužuje...

6. dobro sve pomiješati...

7. dodati brašno, ja stavljam oštro brašno u količini dok smjesa ne postane kompaktna i dovoljno tvrda, otprilike kao za kruh, nešto tvrđa nego bi željeli da budu knedličke, snijeg će ih prorahliti...

8. istući čvrsti snijeg od bjelanjaka i fino ručno umiješati (ne mikserom) kuhačom u smjesu...

9. mokrim rukama formirati kuglice i stavljati u puno kipuće vode, dobro je staviti kuhati u posudu sa širim dnom te slagati kuglice jedne do drugih, tako da se ne dodiruju... pustiti da kipi na laganoj vatri oko 7 - 10 minuta (ovisi o veličini kuglica)... u istoj vodi mogu se skuhati i dvije - tri ture okruglica, naravno ako voda ishlapi, nadoliti, pričekati da zakipi, zatim ponovo stavljati okruglice, u protivnom bi se mogle raspadati.

10. vaditi iz vode velikom žlicom s rupicama i ostaviti da se ocijede...

Nakon toga može se servirati ili ih jednostavno servirati u cjedilu...

Ista smjesa može se upotrijebiti i za kuhanje velike knedle u krpi, koja se nakon toga reže i kao takva servira. Najbolje je kuhati u nekoj damastnoj ili šifonskoj salveti koja se prethodno namoči i malo posipa prezlima... Vrijeme kuhanja ovisi o debljini knedle, minimalno 25 minuta... Dobro bi bilo kuhati u nekom situ (cjedilu) ili jednostavno objesiti salvetu za dužu kuhaču...

Bez obzira na koju izvedbu se odlučili, knedličke su izvrstan prilog raznim gulašima, bez obzira da li su spremljeni od mesa nekih domaćih životinja ili od divljači, raznim paprikašima, dobar su prilog i hrani s dinstanim kiselim zeljem, naravno osobiti zaljubljenici mogu same, a i sa slatkim kombinacijama...

Dobar tek i "uslastvam" bile...

nedjelja, 14. svibnja 2017.

Zlatna Praha na par sati ;)

Kad u gustom rasporedu između sastanka i aviona imate svega par sati, što vidjeti u Pragu, naravno Vltavu i Karlov most, prošetati, izgubiti se u gužvi među turistima i popiti pivo...

Karlov most

Karlov most je poznati povijesni most koji preko rijeke Vltave povezuje Stari grad sa Malom Stranom. Most je dugačak 621 m, a širina mu je 10 m. Most je ukrašen sa 30 kipova i statua, većinom u baroknom stilu, koje su izvorno podignute oko 1700., ali sada su sve zamijenjene replikama. Most je službeno nazvan Karlov most 1870. godine, a do tada se nazivao Praški most ili Kameni most.

U 12. stoljeću izgrađen je Juditin most preko Vltave. 1342. dogodila se velika poplava koju Juditin most nije izdržao, te je donesena odluka o gradnji novog mosta.
Kamen temeljac za ovaj most položio je kralj Karlo IV. Legenda kaže, pošto je bio veliki numerolog, za datum izgradnje odabrao je 9. srpnja 1357. godine, u 5 sati 31 minutu (kada se poredaju sve znamenke dobije se simetričan niz neparnih brojeva - 1 3 5 7 9 7 5 3 1). Tijekom velikih ratova most je uništen i popravljan na više mjesta.

Posljednji dan konjske linije na mostu bio je 15. svibnja 1905., kada je zamijenjen električnim tramvajem, a kasnije, 1908. godine, s autobusima. Glavni popravci mosta održani su između 1965. i 1978. godine na temelju suradnje između različitih znanstvenih i kulturnih institutima. Danas je most dostupan samo pješacima.

Izvor: Wikipedija

Vltava i labudovi

Vltava je najduža češka rijeka (dugačka 440 km). Izvire u gorju Šumava (Češka šuma).

Postoje tri izvorišna kraka nazvana Topla Vltava (Teplá Vltava), Hladna Vltava (Studená Vltava) i Travnata Vltava (Travnatá Vltava). Kod mjesta Mělníka se ulijeva u Labu. Česi ju smatraju svojom nacionalnom rijekom. Na rijeci postoji nekoliko brana (najveća je brana Lipno). Poznata je simfonijska pjesma Vltava iz ciklusa Moja domovina (Má vlast) češkog kompozitora Bedřicha Smetane.

Izvor: Wikipedija

Puno ljudi se skuplja u parku na Malostranskoj strani Vltave i hrani labudove, koji i nisu baš "maleni" kad mu se približiš s fotoaparatom, ne izgleda ni malo pitomo :)

Za potpuni doživljaj Vltave, trebalo bi se i provozati nekim brodom ili barem pedalinama po njoj, no nije loše ni sjesti na neki od riječnih brodova pretvorenih u biergarten, privezanih na Naplavki i počastiti se nekim Budweiserom, Staropramenom ili Pilsnerom...

ulaz Stari grad

četvrtak, 20. travnja 2017.

Đir za nedeljno popodne

Nakon dugih zimskih dana sunce i proljeće i malo slobodnog vremena naprosto mami u prirodu... Želja puno, a vremena baš i ne, ali uz dobar plan svašta se može doživjeti.
Prva destinacija Samobor. Prekrasan dan za šetnju parkom do Vugrinščaka i starog dvorca.

Šuma prepuna rascvjetalog medveđeg luka koji širi svoj opojni miris.
A od kada dolazim na kavicu u Samobor, što i nije tako često, on se lepo zrihtal, svaki put me nešto iznenadi. Eto tako i šetnica, upicanjena da ti je gušt šetat, čak mislim da bi ju se moglo priječi i u štiklama ;) :)...

Uz potok Gradnu na šetnici također niknu kafići, jedan od njih mi je posebno zapao za oko... Baš slatka terasica...

Nakon šetnje, odana tradiciji, kava i kremšnite "U prolazu", koji put još tople i naravno pinklec za doma...

Nakon kave, pinklec na rame :) prema doma, ali malo zaobilazno, jer za lijepog dana pogled puca do Bjelolasice i Kleka, što je naprosto šteta propustiti.

Dakle smjer Rude, Prekrižje Plešivičko, Plešivica odakle puca prekrasan pogled...

U daljnjem tijeku puta lijepo je uživati u pogledu na bogati vinorodni jaskanski kraj...Gornja Reka, Donja Reka, Jaska, pa starom karlovačkom put Zagreba...

Naravno, putovanje može trajati i puno duže ako na Plešivici svratite u neku kušaonicu ;) ili više njih, :) jer to je jedna od Vinskih cesta Zagrebačke županije, a kraj je poznat po Portugiscu, koji po mojem skromnom mišljenju nimalo ne zaostaje za francuskim Beaujolais nouveau (Božoleom).

Dakle, kraj listopada i studeni bili bi idealni za novi posjet Plešivici... A do tad, tko zna gdje...

srijeda, 15. ožujka 2017.

Sarajevo i muvanje po čaršiji

Sarajevo je glavni grad i ujedno i najveći grad Bosne i Hercegovine. Prema procjeni ima oko 275.000 stanovnika.

Za kratkog boravka u Sarajevu možete stići vidjeti zanimljive destinacije u centru, starom gradu i oko rijeke Miljacke.

Sarajevo - naziv je turskog porijekla nastao spajanjem riječi "saray" - dvor i "ovasi" - polje, "dvor u polju", a odnosi se na dvor koji je izgradio Isa-beg Isaković u 15. st. oko kojeg se kasnije formirao grad Sarajevo.

Baščaršija (simbol Sarajeva)

Na spomen Sarajeva, večina pomisli na Baščaršiju, čiji naziv Baščaršija potiče od riječi „baš“, što znači glavni i „čaršija“ – bazar.

Pazar ili bazar je trajno trgovačko područje, trgovište ili ulica s trgovinama gdje se razna roba prodaje ili razmjenjuje. Pojam se također koristi i za "mrežu trgovaca, bankara i obrtnika" koji djeluju na tom području. Riječ bāzār potječe iz perzijskih riječi baha-čar u značenju "mjesto cijena". No, riječ se proširila svijetom i prihvaćena je u mnogim drugim jezicima gdje se obično koristi kao sinonim za "buvljak", tj. trgovinu raznom pa i rabljenom robom po niskim cijenama.

Znameniti bazari su:

Baščaršija u Sarajevu (Bosna i Hercegovina)
Kan el-Kalili u Kairu (Egipat)
Kapali čaršija u Istanbulu (Turska)
Moči portal u Utvrdi Lohore (Pakistan)
Bazar oko trga Nakš-e Džahan u Isfahanu (Iran)
Tabriški bazar (Iran) - najveći natkriveni bazar na svijetu
Veliki bazar u Teheranu - najveći bazar na svijetu

Stara sarajevska baščaršija nastala je u 15. st., a s vremenom se toliko proširivala da je u njoj u 16. st. bilo oko 12.000 različitih zanatlija.

Prvu česmu, Sebilj, na Baščaršiji je 1753. godine izgradio tadašnji guverner Hadži Mehmed – paša Kukavica. 1891. godine česma je prenijeta na sadašnje mjesto i rekonstruisana u maurskom stilu po uzoru na kameni sebilj iz Konstantinopolja.

Služila je da napoji sve prolaznike. Kažu ko ugasi žeđ vodom sa Sebilja, vratiće se ponovo u Sarajevo. Imam doduše neke naznake puta, ali još ništa nije definirano :)

Kazandžiluk (zanatska ulica)

Sa trga na Baščaršiji se ulazi u Kazandžiluk, poznat po prodavaonicama i proizvodnji bakrenog posuđa. Miris bakra i zveket kazandžija probudi će znatiželju.

Na sve strane izložene su džezve, ibrici, fildžani, kazani, mlinovi, table i drugi predmeti. Rado će vam pokazati što i kako to oni rade.

A to je i najbolje mjesto za kupovinu suvenira iz Sarajeva, autentičnih, ručno rađenih, od kazandžije.

Baščaršijska džamija

Odmah do Kazandžiluka je Baščaršijska džamija. Njeno zvanično ime je džamija Havadže Duraka. Izgradio ju je 1528. godine hodža Durak, po kome nosi naziv.

Odlično je osvijetljena prirodnim svjetlom, ima dobru akustiku, a s džamije imam uživo uči ezan.

To je i nacionalni spomenik BiH.

Ferhadija (najpoznatije šetalište u Sarajevu)

Ferhadija je najpoznatije šetalište u Sarajevu. Ulica koja počinje kod Sebilja na Baščaršiji, a završava Vječnom vatrom, to je najbolje mjesto da u kratko upoznate Sarajevo, pruža vam uvid u razvoj Sarajeva od 16. st. do danas. Tu su građevine iz turske vladavine, Austrougarske i moderne građevine današnjice.

Na kratkom rastojanju su džamijama, pravoslavna i katolička crkva, najstarija sinagoga u gradu, a za kraj Vječna vatra spomen na stradale u borbi protiv fašizma.

U Ferhadiji su i neke od najboljih sarajevskih slastičarnica, ćevabdžinica i buregdžinica. Uvijek je prepuna šetača, lokalnog stanovništva i turista koji se "motaju po čaršiji".

Gazi Husrev begov bezistan

Gazi Husrev begov bezistan (natkriveni trg sa trgovačkim i zanatskim radnjama) još nazivaju i Stari bezistan ili Veliki bezistan.

Nalazi se u neposrednoj blizini Gazi Husrev begove džamije i sahat kule i predstavlja jednu od zadužbina Gazi Husrev bega. Izgrađen je 1540. godine i u osmansko doba se u unutrašnjim radnjama trgovalo tekstilom.
U bezistan vode 4 ulaza, dva iz Gazi Husrev begove ulice, te po jedan iz Ferhadije i Zelenih beretki.

Uz bezistan je izgrađen i Tašlihan (Kameni han) koji je služio za prihvat putnika i njihove stoke za vrijeme Osmanlija, izgorio je u požaru 1879. godine, a ostaci Tašlihana se sada nalaze u sklopu hotela Evropa.

Sarajevska sahat kula (jedini javni lunarni sat na svijetu)

Šetajući ulicama, uočit ćete sahat kulu visoku 30 metara. Nekada je u BiH bila 21 sahat kula. Svrha im je bila da pokazuju vrijeme namaza (molitve).

Pretpostavlja se da je sarajevska sahat kula izgrađena u 16. vijeku, kada je građena i Gazi Husrev begova džamija. Sat na kuli je jedini javni sat na svijetu koji mjeri vrijeme lunarno (prema mjesecu).

Po lunarnom vremenu sat na kuli pokazuje 12 sati u momentu astronomskog zalaska sunca. Dvanaest sati pokazuje i kada sunce izađe u ranu zoru.

Kako se dužina dana mijenja, satni mehanizam je potrebno stalno podešavati. Tjedno podešavanje vrše muvekiti, koji su se nekada obučavali u posebnim opservatorijima u Istanbulu. Sada znanje prenose jedni na druge.

Zanimljivo je da je satni mehanizam nabavljen u Londonu. Dva su takva u svijetu: Big Ben - London i Sahat kula - Sarajevo.

Mehanizam su 1875. godine iz Londona donijeli sarajevski trgovci, a poznati sarajevski sajdžija i kasnije muvekit je pozlatio kazaljke i brojeve na sva četiri brojčanika.

Interesantno je da kada sat na Sahat kuli, u vrijeme muslimanskog mjeseca Ramazana, pokaže 12 sati, bijele lampe se upale na Gazi Husrev begovoj džamiji. Nakon toga sa Žute tabije puca top koji označava prekid cjelodnevnog posta.

Katedrala srca Isusova

Katedrala srca Isusova je stolna crkva Vrhbosanske nadbiskupije. Izgrađena je 1889. godine u gotičkom stilu, kada je Austrija stekla potpunu kontrolu nad gradom.

Ispred katoličke katedrale je podignut spomenik papi Ivanu Pavlu II, koji je 1997. godine u katedrali održao misu prilikom njegove posjete Sarajevu.

Saborna crkva Presvete Bogorodice

Saborna crkva je najveći pravoslavni vjerski obijekat u Sarajevu. Izgrađena je 1874. godine u baroknom i bizantisko-pravoslavnom stilu. Posvećena je rođenju Presvete Bogorodice.

Muzej Sarajevo 1878-1918 (Sarajevo za vrijeme Austrougarske)

U neposrednoj blizini Latinske ćuprije i Despića kuće nalazi se Muzej Sarajevo 1878-1918.

Predstavlja jedan od 5 depadansa Muzeja Sarajeva. U Muzeju je prikazano Sarajevo za vrijeme austrougarske. Unutar njega možete vidjeti stalnu izložbenu postavku pod nazivom „Sarajevo 1878-1918“. Muzej je postavljen ispred mjesta gdje je izvršen atentat na austrougarskog prestolonasljednika.

Latinska ćuprija (Principov most)

Latinska ćuprija, zajedno sa Kozjom ćuprijom, Šeher-Ćehajinom ćuprijom i Rimskim mostom spada među jedina 4 stara kamena mosta sačuvana na području Sarajeva. Ono po čemu je Latinska ćuprija najpoznatija je atentat Gavrila Principa na princa Ferdinanda i njegovu suprugu 28. juna 1914. godine, u blizini samog mosta. Zbog toga je i nosio naziv Principov most.

Sarajevski atentat se uzima kao povod Prvog svjetskog rata.

Spomenik Francu Ferdinandu i Sofiji Hotek je izgrađen 1917. godine, ali je 1918. godine srušen a most je nakon 1918. godine nazvan „Principov most“.

Godine 1993. je preimenovan u Latinsku ćupriju po Dubrovčanima, Latinima, koji su živjeli na lijevoj strani Miljacke.

I još malo slika s raznih muvanja po čaršiji...

Koju god ćevabdžinicu (Željo, Hodžić, Ferhatovićeva petica...) ili buregdžinicu izabrali sigurno ćete se prejesti, a ni slatkog vam neće nedostajati: baklave, rahat lokumi, tulumbe, hurmašice, kadaifi i sve to i još i više može se nabaviti u nekoj od slastičarni na Baščaršiji, za ponijet sa sobom k'o bombonijeru nekad ste mogli iz Badembutika, a sad ih puno veći izbor...