subota, 2. rujna 2017.

Sicilija iz mog kuta - treči dio / zapadna obala i Palermo

Nastavljamo putovanje uz obalu, pa gdje nas opet put nanese tog šestog dana putovanja. Slijedeće mjesto na koje smo nabasali bili su Trapani. Grad je važna ribarska luka, te glavna luka do obližnjih Egadskih otoka u Sredozemnom moru. To je prometna luka od kada su se tu doselili Feničani, a važna je bila i tijekom španjolske vladavine jer je najbliža španjolskom kopnu.
Ako vas zanima nešto više o Trapanima potražite na Wikipediji.



luka Trapani

Povrh Trapina na vrh brda nalazi se nezaboravni srednjovjekovni gradić Erice do kojeg se može doći žičarom, što je po mojem svaćanju i iskustvu bolja opcija nego voziti se sicilijanskim serpentinama do njega.
Grad je okružen obrambenim gradskim zidinama iza kojih se krije zamak koji dominira okolinom.  





Erice se nalazi na oko 750 metara nadmorske visine s krasnim pogledom na grad Trapani, nisku zapadnu obalu prema Marsali, Egadske otoke...

Tower Chiesa Madre, Erice

Glavna crkva 
Erice se lako posjeti u jednom danu, no za potpuno romantično iskustvo bilo bi lijepo odsjesti u nekom od brojnih smještaja u centru grada.


ulice Erice-a 
Temelji drevnog grčkog grada bili se povezani s grčkima herojem Eryxom, osnovali su ga Feničani, uglavnom je bio heleniziran, no uništen je u 1. punskom ratu.

Antički Eryx poznat je po Venerinom hramu koji je bio tako velik da je mornarima služio kao svjetionik. U srednjem vijeku je hram zamjenio dvorac, a selo je obnovljeno negdje u isto doba.



Eryx oko 830. godine osvajaju Arapi i preimenuju ga u Gabel Hamed. Arapi su vladali do normanskih osvajanja 1167. godine. U vrijeme normana grad je bio poznat kao Monte San Giuliano, kako se i zvao do 1934. godine.










Tradicionalne suvenirnice sicilijanske keramike, te tepiha / krpara




Pogled na sjeverozapad otoka i Sredozemno more


Normanski dvorac
Najveća atrakcija je Castello di Venera, kojeg su sagradili u 12. stoljeću Normani, na mjestu gdje je nekad u antičko doba bio Venerin hram, te tvrđava Pepoli.

Pogled na Trapane

pogled na jug otoka; u dačjini se vide ljetni požari ;) 

Kažu, kada je potpuno vedro i čisto, te nema izmaglice pogled s raznih terasa i vidikovaca Ericea puca do Afrike, no ja nažalost nisam vidjela Afriku :)

Ljudi se ovdje bave uglavnom turizmom, te izrađuju vrlo lijepu keramiku i prostirke, to je mjesto koje svakako treba posjetiti.

Trapani i Eolski otoci

Trapanima pročitajte na Wikipediji, jednako tako i o Erice 





i zatim napokon Palermo!

Palermo je najveći grad na Siciliji, te glavni grad, koji se može pohvaliti dugačkom i bogatom poviješću, koja počinje osvajanjem Feničana, te tijekom rimskih, arapskih, normanskih i njemačkih vladavina. 

Grad je temperamentni spoj orijentalnog i južnjačkog stila, kojem na vanjski IMAGE utječe Cosa Nostra. No, moram priznati da ništa negativno nisam vidjela ni osjetila, grad je pun turista, karabinjera, policije, vojske,  tako da se centrom grada komotno može šetati noću. Grad je siguran i još uvijek je zadržao dio svojeg karaktera, što će s tendencijom povećanja turizma možda nestati. 

Križanje ulica Via Maqueda i Via Vitorio Emanuele naziva se Quatro Canti, (četiri kuta koji grad dijele na četvorine), prepuno je skulpturnih ukrasa. Jedna od četvorina je Kalsa za koju sam u nekim uputama pročitala da nije uputno šetati sam noću. Nedaleko Qutro Canti je i Pretorijanska palača i fontana ili Fontana srama, poznata po kipovima golih ljepotica koje krase fontanu. Fontana je prvenstveno bila građena za jedan firentinski vrt, no postavljena je u Palermu.
Malo dalje su i dvije krasne crkve na Piazzi Bellini: San Cataldo i La Martorana. 

Arapi su uvelike pridonjeli rastu i arhitekturi grada, stoljećima nakon njih i Normani. Sicilija je svoj vrhunac doživjela u vrijeme normanskog vladara Rogera II - štovatelja umjetnosti, ljepote, ekonomije te je sagradio mnoge građevine i trgove koji su i danas glavna gradska atrakcija. 


Masimo teatar
Teatar Masimo najveća je operna kuća u Italiji, sagrađena je sredinom 19. stoljeća s kapacitetom za 3 200 gledatelja. Poznato je i po sceni ubojstva iz kultnog filma KUM.






Teatro Marmoreo
park ispred Normanske palaće


Katedrala u Palermu 
Katedrala i biskupska palača u Palermu povezane su mostom - arkadama, unutar katedrale je kapelica Sv. Rozalije, zaštitnice Palerma za koju se vjeruje da je spasila grad od kuge. Više o katedrali.

Palermanska katedrala

Katedrala je arkadama spojena s biskupskim dvorom

Sv. Rozalija, zaštitnica Palerma




Fontana srama


Fontana srama Piazza Delle Vergogne


Praetorijanska fontana ili fontana srama monumentalna fontana koja se nalazi se u srcu povijesnog centra i predstavlja najznačajniju znamenitost trga Pretoria . Zbog golotinje statua, trg je postao poznat kao "Piazza della Vergogna" .


Pretorijanska palaća i fontana




prizori Palerma
Česti prizori Palerma su oronule fasade i čak ruševine od bombardiranja iz 2. svjetskog rata, kojeg iz nekog razloga ne žele renovirati.

Normanska palača 

Palazzo, koji je nekoć bio kraljevska rezidencija za vrijeme Normana, sada je sjedište regionalnog Parlamenta. Cappella Palatina je dragulj normanske umjetnosti a sagradio ju je kralj Roger II 1130. godine. U kapelici se ističe prekrasan arapski svod nalik na drveno saće te jedinstveni Bizantinski mozaik u nijansama plave i zlatne boje.



atrij Normanske palače 

bogato ukrašena Normanska kapela / Palatinske kapele

unutrašnjost Normanske kapele - Palatinske kapele




zlatni mozaici na zidovima Normanske kapele - Palatinske kapele

U blizini Normanske palače je i Chiesa di San Giovanni degli Eremiti s ostacima pet arapskih kupola među raskošnim vrtovima, te Klaustar iz kojeg puca lijep pogled na Normansku palaču.. U Palermu ima još puno znamenitosti koje svakako treba vidjeti.

Istočno od Quattro Canti među spletom uličica je tržnica Vucciria, jedna od najstarijih u Palermu, a trgovcu su često vrlo zabavni, tržnica je omeđena crkvama San Domenico i Oratorio del Rosario.

U La Kalsi koja je tjekom 2. sv. rata dosta razrušena, neke ruševine još i danas iskorištavaju za galerije i restorane, a u njoj se nalazi nekoliko lijepih crkvi i muzeja, no ne preporučaju se nočne šrtnje tim kvartom.

S druge strane Via Maqueda nalazi se četvrt Albergheria, prilično oronula sa spletom uličica i razapetim vešom koje se suši između prozora, a u središtu tog kvarta nalaz i se tržnica Ballaro,vrlo zanimljiva gdje prodaju ribu, prehranbene proizvode i kućne potrepštine.

Od ostalih "stvari" koje je dobro vidjeti svakako je Porta Nuova iz 16. st., te Kapucinske katakombe  blizu Normanskog dvorca, zatim Castello della Zisa, Admiralov most...

Osim razgledavanja znamenitosti svakako treba vidjeti i tržnice koje obiluju lokalnim zadružnim proizvodima Sicilije, a to su vino, pšenica za tjesteninu, voće, sirevi, med... Uzgajaju se i naranče sorte Washington koju su na Siciliju donjeli povratnici iz Amerike, zatim artičoke, važan sastojak sicilijanske kuhinje, maslinovo ulje, te posebna sorta boba.  Sicilijanske tržnice obiluju svježom i konzerviranom ribom, svježim i sušenim voćem i povrćem, te tradicionalnim proizvodima od keramike.

Na kulturu, mentalitet i sve što to donosi sa sobom svakako su utjecala i česta osvajanja pa je lokalno stanovništvo gajilo veliko nepovjerenje prema strancima - osvajačima, što je rezultiralo da su lokalni moćnici zapošljavali snagatore na imanjima, kako bi štitili njihovo vlasništvo. Od čega se razvila žestoka odanos svojim (la cosa nostra) mafija.

Uglavnom ne znam tko sve nije osvajao Siciliju:
Grci oko 730. g. pr. Kr.,
zatim Kartažani tijekom punskih ratova,
Rimljani su Siciliju napokon preuzeli oko 212. g. pr. Kr.,
Bizantinci - oko 535. g. Sicilija je postala dio Justinijanova istočnog carstva,
Arapsko osvajanje otoka počelo je 827. g. a završilo 902. g. 
Normani i grof Roger, nakon 30 godišnjih križarskih ratova zauzeo je otok 1091. g.
Španjolci - 1282. g. Petar Aragonski okrunjen je za kralja Sicilije i španjolska vladavina trajala je 440 godina,
Burbonci - 1713. g. Sicilija je darovana Savojcima Utrechtskim sporazumom, da bi nakon toga bila zamjenjena za Sardiniju i tako potpala pod Habzburgovce.
Talijani - Garibaldi i njegovi crvenokožuljaši počeli su s osvajanjem kod Marsale 1860. što je okončalo ujedinjenjem Italije.
Saveznici - 10. 7. 1943. saveznici su se iskrcali na otok i za 38 dana osvojili Siciliju.

Kako smo se u Palermu zatekli za vikend dosta znamenitosti je bilo zatvoreno i nema slika ;) unutrašnjosti, no za dobro pregledati grad i bližu okolicu trebalo bi nekoliko dana, a ne samo dva ;) i još sredinom kolovoza u vrijeme Feragosta, kada su najveće gužve i vrućine...

To za neki drugi put...

Autocesta sjevernom stranom otoka od Palerma do Messine, nešto malo više od 200 km, većim djelom je u tunelima, tako da se krajolika i nisam nešto nagledala. Nakon toga muvanje po Mesinsskim trajektnim pristaništima i put talijanske pokrajine Calabreze, gdje sam se napokon odvažila s obzirom na brzi povratak doma kupiti nešto od kalabreških proizvoda... Lubenicu od 100 kila ;), nije imala toliko, ali bila je ogromna i preslatka, sušenih predobrih paradajziča za nešto sitno eura i još svašta nešto sazrelo na jarkom suncu i obilato zalijevano, jer cijela i Sicilija i Italija je dobro organizirana glede navodnjavanja. Tamo gdje ne postoje kanali, napravljeni su vijadukti i voda non-stop negdje šprica po poljima... i da, vrlo često se na nekim teže obradivim površinama mogu vidjeti polja solarnih panela, a obzirom na doba godine na nekim nepristupačnim terenima i požari...


Kratki odmor u nekom mjestu i nekoj kilometarskoj pješčanoj plaži usred nepreglednih vrtova i voćnjaka, kojem zapravo ne znam ni ime, možda Lamezia Terme prekrasan prizor s nekim "sportom" kojeg također neznam kako se zove, nešto kao wind paraglajding , wind surfing...









Zatim dalje prema Caseti i nakon odmora slijedeći dan prema Zagrebu. Ruta Palermo - Zagreb oko 1800 km, malo je naporna, no tako se najljepše vide prelazi i izmjene klime, krajolika, vegetacije, arhitekture, kulture ;)

I to bi bila Sicilija (Italija) iz mojeg kuta u tri djela, pa do nekog slijedećeg skitanja i slikanja...






nedjelja, 27. kolovoza 2017.

Sicilija iz mog kuta - drugi dio / južna strana otoka

U jutarnjim satima, nakon obilnog sicilijanskog doručka krenuli smo iz srca Sicilije prema južnoj obali, prema Agrigendu i Dolini hramova.

U Agrigentu nalaze se arheološki ostaci iz doba antičke Grčke, poput zidina i 7 dorskih hramova iz 6. i 5. st. pr. Kr. poredanih na kamenoj terasi poznatoj kao „Dolina hramova” (Valle dei Templi). Dolina se od 1997. god. nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine kao Arheološka zona Agrigento.U arheološkom parku Agrigento nalazi se jedan od najočuvanijih grčkih hramova - Konkordijin hram. To je jedan od posljednjih sagrađenih u Velikoj Grčkoj, a očuvanju pomogla je činjenica da je pretvoren u kršćansku crkvu, u okolici se nalaze i brojne katakombe.
Ostali hramovi očuvani su djelomično, zbog dosta zemljotresa i odnošenja kamena za druge potrebe. Najveći hram bio je Hram Olimpijskog Zeusa, a vjeruje se da je to bio najveći dorski hram ikada sagrađen. Hramovi posvećeni Hefestu, Heraklu i Asklepiju, kao i svetišta Demetre i Perzefone (poznati kao hramovi Kastora i Poluksa) su uništeni u požaru koji su zapalili Kartažani 406. pr. Kr.


Tempio di Castore e Polluce

svetišta Demetre i Perzefone 



Prekrasni prizori hramova Kastoru i Poluksu, odnosno Demetri i Perzefori, ostaju iza nas i na kamenoj platformi u nastavku na kojoj rastu masline i bademi dolazimo do ruševina Zeusovog hrama, a izgorio je u požaru kojeg su Kartažani zapalili. 

Zeusov hram



dio dorskog stupa sa Zeusovog hrama

Konkordijin hram

Konkordijin hram je najočuvaniji u dolini hramova, a i u grčkom svijetu, upravo iz razloga što se tijekom povijesti koristio u druge svrhe. 








Peti dan putovanja bio je pomalo  naporan, kolovoz, visoke temperature, tjerale su nas na pijenje velikih količina vode, a i ne samo to, bez pokrivala za glavu teško je, a s njim još teže... zato i kišobran koji put dobro dođe ;) 



ostaci zidina

ljetna pozornica ispod Herina hrama usred maslinika/bademnika ;) 

Junonin hram

pogled na Dolinu hramova



Prekrasna dolina, priroda i arheološki artefakti prekrasno su se uklopili, a više o Agrigendu i Dolini hramova pogledajte ovdje

Konkordija iz drugog kuta


Vila Aurea u kojoj se smjestio muzej 




Nedaleko Agrigenda i Doline hramova nalazi se najljepša plaža koju sam vidjela, Scala dei Turchi, bijele vapnenačke stijene u obliku stubišta, tako je i dobila ime, te pješčana plaža i tirkizno more. Pogledajte više ovdje




Nakon kratkog odmora, slijedeća destinacija petog dana je Selinunte, još jedno arheološko nalazište na južnoj strani otoka, no malo zapadnije, drevni grčki grad. Arheološki lokalitet ima pet hramova koji su usredotočeni na akropolu. Od svih 5 hramova jedino je Herin hram ponovno podignut (hram E). Arheološki lokalitet proteže se na 40 hektara.

Na vrhuncu moči oko 400 g. pr. Kr. imao je oko 30 000 stanovnika, no, ne zna se točno vrijeme utemeljenja grada, pretpostavlja se da je negdje između 700. - te i 600. -te g. pr. Kr.


Grad je napušten oko 200. g. pr. Kr. i od tad ga je osvajala mediteranska makija, sve dok negdje oko 1800 i neke nisu polako krenula istraživanja, koja traju još i danas, zato lokaliteti i hramovi nose imena A, B, C, D, E, F, G,...


Herin hram (hram E)



pogled na arheološki park i Akropolu
ruševine hrama G









ruševine hrama F u prvom planu, te hram E


Akropola Selinunte

Akropola i njezine ulice



dio ulice na Akropoli



Akropola prekrivena mediteranskom makijom



Ogroman je to lokalitet, nadam se da je dio slika uspio dočarati viđeno, više možete pročitati ovdje

mali odmor na akropoli


Mali odmor na akropoli ispred hrama C, čekajući novu litru vode, mada mislim da sam tog dana popila barem 5 litara...

Šećući ulicama akropole Selinunte, vidjela sam puno kamenih posuda, pretpostavljam da je to bila ulična rasvjeta...

kamene posude diljem ulica akropole

Pa tako rasvijetljena i prosvijetljena krećem dalje...







Slijedeća destinacija ovog dana (petog) je Marsala, ujedno i posljednja za taj dan.




Obzirom da je noć i da moj fotoaparat ne voli noćne snimke, morat ćete trpjeti moje piskaramje :)
Marsala je grad na zapadnoj strani otoka s oko 80 500 stanovnika. Ime je naslijeđe Arapske vladavine na Siciliji "Marsa Allah" (luka Alahova).

Umorni od cijelodnevnog pregledavanja raznih arheoloških nalazišta i obilaska Marsale, u jednom zgodnom restorančiću u kojem smo namjeravali večerati, no nismo rezervirali i kako nam se nije vraćalo nazad u grad, završili smo u lokalnoj gostioni na penzičkom karaoke partyju i  jeli najukusnijie i najbolje špagete s plodovima mora. Trebalo je skupiti snage za daljenje putovanje.

Smještaj vrlo neobičan, doručak ok, a dan pred nama donosi nove vidike i izazove...

Dan šesti započeli smo laganom vožnjom zapadnom obalom otoka u smjeru Palerma...



Putem smo naišli na prekrasne stare solane STAGNONE


Saline dello Stagnone di Marsala







Solane nisu bile u planu puta, ali ni malo nam nije krivo što smo nabasali na njih... pa neka one budu sol, odnosno šećer za kraj ovog posta, odnosno drugog dijela mojeg putovanja po Siciliji i početak šestog dana čiji nastavci slijede uskoro...