Evo nas, držimo se za krilo i krećemo ;)
Novi putnički terminal Međunarodne zračne luke Zagreb slikan kroz musavi prozor aviona, kažu da će biti dovršen do kraja ove godine, a pušten u promet u prvom tromjesečju 2017.
da vam pretstavim i moju supatnicu u skitnji ;) - umjetničkog imena Ko Ka
evo slikala i Bavarsku po nalogu supatnice, s razlogom: "vidiš da tamo nema šikare i sve je uređeno..."
"Minkenski aerodrom", presjedanje i idemo dalje u zalazak sunca...
Srećom srele smo kolege iz Rusije, pa nam je na odredištu bilo lakše tražiti transfer i čuvati prtljagu...
po mraku stižemo na odredište, tako da Atlantik nismo vidjele iz zraka, a na žalost ni na povratku... još je bio mrak ;) to što smo kasno sletjele nije nas spriječilo da proskitamo okolicom hotela...
obećavajuće, to ćemo u jutro još malo provjeriti...
i eto, stiglo jutro
još malo okolice hotela, s vrha
kako smo dobile nalog probati predobre slastice, krenule smo u potragu za "pasteis de nata"
evo nas na vodi, no to nije ocean, već rijeka...
naše odredište bio je Portugal, točnije Lisabon
Lisabon (portugalski Lisboa;) je glavni i s 556 797 stanovnika na svojem administrativnom području površine 84,8 km², najveći grad Portugala. Šire urbanizirano područje grada, površine 958 km², s 2,4 milijuna stanovnika, 12. je najnaseljenije gradsko područje u Europskoj uniji. Oko 2 831 000 stanovnika živi u Metropolitanskoj zoni Lisabona (Área Metropolitana de Lisboa, AML), što je oko 27 % ukupnog stanovništva Portugala, dok 3,34 milijuna ljudi živi u široj aglomeraciji Lisabonske metropolitanske regije koja uključuje i gradove Leiriu i Setúbal. Lisabon je najzapadniji veliki i glavni grad u Europi. Smješten je na zapadu Pirinejskog poluotoka na Atlantskom oceanu i ušću rijeke Tejo.
Panorama Lisabona i most 25 de Abril.
mogle smo i Lisabonskim karakterističnim žutim prijevoznim sredstvima, no veći gušt bio je pješice...
Spomenik kralja Josipa I. na trgu Praça do Comércio
već smo se malo i umorile ;)
Rua Augusta Arch je povijesna građevina u obliku kamenog slavoluka, te posjetiteljska atrakcija u Lisabonu na Praça do Comercio . Izgrađena je u spomen rekonstrukciju grada nakon potresa 1755 godine. Ima šest stupaca (oko 11 m visine) te je ukrašena kipovima raznih povijesnih ličnosti.
Baixa Pombalina jedan je od prvih primjera izgradnje otporne na potres. Arhitektonski modeli ispitani su marširanjem trupa kao simulacijom potresa. Istaknute značajke Pombalinskih građevina uključuju i "Pombalinski kavez", simetrični drveni okvir za raspršivanje snage potresa, međukatne zidove, građene višlje od krovnih greda radi suzbijanja mogućnosti požara.
Rua Augusta
Središte grada je četvrt Baixa ili Baixa Pombalina (donji grad, centar grada). Elegantna četvrt većinom izgrađena nakon potresa 1755. Naziv Pombalina porijeklo vuče od Sebastiãoa Joséa de Carvalha e Mela, 1. markiza od Pombala, premijera portugala od 1750. do 1777., ključne figure prosvjetiteljstva u Portugalu, koji je predvodio obnovu nakon potresa 1755. Markiz od Pombala nametnuo je striktna pravila ponovnoj izgradnji grada, te se aktualni raspored ulica znatno razlikuje od rasporeda koji je karakteriziro četvrt prije potresa.
Maurska vladavina
Dne 6. kolovoza 711. Lisabon su osvojili Mauri (grad se na arapskom zvao al-ʾIšbūnah, الأشبونة), pod čijom je vladavinom procvao. Mauri, Muslimani iz sjeverne Afrike i srednjeg istoka, izgradili su mnoge džamije, zgrade i nove gradske zidine, danas poznate kao Cerca Moura. Grad je zadržao raznoliko stanovništvo, uključujući Kršćane, Berbere, Arape, Židove i Sakalibe.
Maurski utjecaj još je vidljiv u Alfami, starom dijelu Lisabona koji je preživio potres 1755. Mnogi toponimi porijeklo vuku iz arapskog; Alfama naprimjer, izvedeno je od arapskog "al-hamma".Arapski je bio službeni jezik, dok je mozarapski bio materinski jezik većine kršćanskog stanovništva. Islam je bio službena religija Arapa i Mulada. Kršćani su mogli zadržati svoju religiju, ali pod Dhimmi statusom i plaćanjem džizije ukoliko se to zahtjevalo (zauzvrat, Kršćani i Židovi nisu morali stupati u islamsku vojsku, dok je njihovu sigurnost jamčila islamska država).
Nakratko tijekom perioda Taifa, Lisabon je bio glavni grad u Regulo Eslavo Taife Badajoza, i potom nezavisna Taifa kojom su vladali Abd al-Aziz ibn Sabur i Abd al-Malik ibn Sabur, sinovi Sabura al-Jatiba, Slavena koji je ranije bio u službi Al-Hakama II.
Zaštitni je znak Lisabona Elevador de Santa Justa, gradsko dizalo u obliku tornja, izgrađeno prema projektu Raoula Mesniera du Ponsarda koje spaja Donji grad (Baixa) s Gornjim gradom poznatijim kao Bairro Alto - boemskom četvrti prepunom restorana, kavana, galerija i trgovina.
da se zna, nije se samo plandovalo i skitalo, već se i vrijedno učilo i radilo, na slikici ispod je dio naše ekipice s ELPA University-a, kolegice i kolege iz Finske i Švedske
U nastavku Carcavelos plažica i mi, malo doduše izgleda k'o s onim ličkim vicom, sve sama sirotinja i golotinja jedino ja... no, teren je ispitan...
* BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Najpopularniji je 'potez' prema Cascaisu. Sam Cascais pun je lijepih plaža, kao i susjedni Estoril. Tom rutom vozi vlak Portugalskih željeznica, a na putu je jedna od postaja i Carcavelos, gdje se nalazi dobra plaža, popularna uglavnom među mladima. * BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Preuzeto s:http://www.putovnica.net/odredista/portugal/lisabon/plaze-u-lisabonu
Cascais je grad od 35.681 stanovnika i istoimena općina u sredini Portugala od 205 117 stanovnika, u Regiji Lisabon, administrativni centar istoimenog distikta Cascais.
Nekadašnje ribarsko selo postalo je slavno krajem 19. st. kad je postalo ljetna rezidencija portugalskih kraljeva. Danas je popularno mjesto za odmor brojnih portugalskih i stranih turista.
e tako vidjele napokon Atlantik i mi mlade nastavljamo dalje
portugalskom željeznicom, a usput našle i nešto siće za sreću ;) slijedeća stanica Belem...
Belém je poznat kao lokacija s koje su mnogi Portugalski istraživači krenuli na svoja istraživačka putovanja, među kojima se posebno ističe put Vasca da Game u Indiju 1497. Također, bivše kraljevske palače Palácio Nacional de Belém iz 17.-18. stoljeća, i Palácio Nacional da Ajuda započet 1802. ali nikada dovršen, danas su rezidencija predsjednika Portugala i muzej. Najpoznatija je znamenitost Beléma toranj Torre de Belém, kojega turistička promocija Lisabona često ističe kao glavnu atrakciju grada. Izgrađen je pri kraju vladavine kralja Manuela I. (1515.–1520.) na malom otoku na rijeci Tejo kao utvrđeni svjetionik na ulazu u luku i radi odbrane Jeronimitskog samostana (Mosteiro dos Jerónimos), druge velike znamenitosti Beléma.
U Belému se ističe i moderni spomenik Padrão dos Descobrimentos(spomenik otkrićima). 52 metarski betonski monolit podignut je 1960. povodom 500. godišnjice smrti Henrika Moreplovca, te su na stiliziranom pramcu broda istaknute statue mnogih istraživača i samog Henrika Morepolovca. Na površini trga uz spomenik, prikazane su rute raznih portugalskih istraživača.
Spomenik otkrićima u skelama, tako da će put trebati ponoviti ;) a polako se spušta i mrak...
Toranj Belém (portugalski: Torre de Belém) ili Toranj sv. Vinka je utvrđeni toranj u četvrti Santa Maria de Belém u Lisabonu. On je jedan od najboljih primjera originalnog portugalskog kasnogotičkog manuelinskog stila. Zbog njegove umjetničke, ali i povijesne važnosti tijekom velikih zemljopisnih otkrića, upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine, zajedno s obližnjim Jeronimitskim samostanom.
Praça do Império
Jeronimitski samostan (portugalski:Mosteiro dos Jerónimos) je jeronimitskirimokatolički samostan četvrti Santa Maria de Belém u Lisabonu. On je jedan od najboljih primjera originalnog portugalskogkasnogotičkog manuelinskog stila. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine, zajedno s obližnjim tornjem Belém.
Santa Maria de Belém, ili jednostavnije Belém je župa u Lisbonu, locirana oko 6 km zapadno od aktualnog središta grada i 2 km zapadno od mosta 25. travnja. Naziv Belém izvedenica je portugalskog naziva za Betlehem.
Lisbon Oceanarium
Lisabon je zbog Svjetske izložbe iz 1998. godine doživio veliku preobrazbu, a dio bogate ostavštine tog događaja je i jedan od najboljih svjetskih akvarija, odnosno Oceanarij. Zgrada je zapravo potpuno okružena vodom, a pristupa joj se preko mostića. više
* BRISANJEM ISPOD UPISANE POVEZNICE KRŠITE ZAKON O AUTORSKOM PRAVU RH *
Preuzeto s:http://www.putovnica.net/odredista/portugal/lisabon/sto-posjetiti-znamenitosti-u-lisabonu/lisabonski-oceanarij
jednostavno nije za vjerovati da toliko bolja ima ispod površine vode, u dubinama oceana i mora... hm i raznih oštrih zubi, pa se ti kupaj, a i štošta bi se moglo baciti na gradele ;)
Nakon morskih dubina, malo odosmo u visine
Most Vasco da Gama, naduži most u Europi
Preko rijeke Tejo pružaju se dva velika mosta: Željezni viseći most Ponte 25 de Abril (Most 25. travnja), otvoren 6. kolovoza 1966. kao Ponte Salazar, i kasnije preimenovan po datumu revolucije karanfila, bio je najduži viseći most u Europi. Povezuje grad s novim četvrtima koje su nikle na lijevoj obali Teja. Radi svoje slične boje, često se uspoređuje s mostom Golden Gate u San Franciscu u Sjedinjenim Državama. U stvarnosti, most je izgradila ista tvrtka, American Bridge Company, koja je izgradila most San Francisco – Oakland Bay također u San Franciscu, što objašnjava sličnost dizajna dva mosta.
Drugi most, Ponte Vasco da Gama (Most Vasco da Gama), to je naduži most u Europi(uključujući i vijadukte), i osmi u svijetu, s ukupnom dužinom od 17,2 km, uključujući 0,829 km za glavni most, 11,5 km vijadukata, te 4,8 km pristupnih cesta.
Most je otvoren za promet 29. ožujka 1998., u vrijeme održavanja Expo 98, 18 mjeseci nakon početka radova na njegovoj izgradnji.
Rijeka Tajo
hm, ovaj post prepun je raznih građevina, limenih inženjera, nije ni čudo, s kim si takav si... kad ti je suputnik građevinar onda si osuđen na gledanje takvih stvari, još nam je falio metar, pa da odradimo i neki fuš ;)
velika pomoć u skitnji mi je bila
karta, na kojoj ima čak vozni red javnog prijevoza... eh, da nam je takvo što i doma...
velika Lisabonska atrakcija, stari tramvaj 28, na kojeg smo poprilično čekale, a i dočekale i preživjele, ali tramvaj se je negdje na drugoj trećini puta pokvario... no ipak smo njime obišle Alfamu, nevjerojatna vožnja uskim i strmim ulicama... u svakom slučaju, jako dobro izreklamirana turistička atrakcija
Alfama je najstarija četvrt u Lisabonu, na obronku brda između tvrđave São Jorge i rijeke Tejo. Gornji grad, sa spletom uličica i slikovitim ozračjem, ne krije svoje arapsko podrijetlo; visinska razlika između pojedinih gradskih četvrti riješena je strmim ulicama, dizalima, uspinjačama i tramvajima koji voze strminama od kojih zastaje dah. Ime vuče porijeklo od arapskog Al-hamma - fontane ili kupališta.
za Fado uživo nažalost nismo imale vremena, a ni snage više nakon cijelog dana predavanja i skitnje iza toga, pa smo se zadovoljile slušanjem usput...
Fado, u prijevodu sudbina, glazbeni je žanr koji se prati od 1820-ih, ali vjerojatno ima ranije početke. Smatra se portugalskom nacionalnom glazbom. Karakteriziraju ga tužne melodije i tekstovi, često o moru i životu siromašnih. Usko je vezan uz saudade, teško prevodivu portugalsku riječ koja se uglavnom tumači kao mučna nostalgija ili čežnja. Neki entuzijasti tvrde da je fado mješavina ritmova afričkih robova s tradicionalnom glazbom Portugala, uz arapske utjecaje.
Postoje dvije glavne vrste fada, lisabonski fado i coimbranski fado. Lisabonski stil je popularniji dok je coimbranski profinjeniji. Moderni fado iznimno je popularan u Portugalu i izvode ga mnogi poznati glazbenici.
subjekt na slijedećoj slici nije moja namrštena faca gdje proučavam google kartu kako bi našla pravu rutu za pozdravnu šetnju u svetim šlapama, već dvoje mladih pod oronulim zidom, ja sam na njoj samo mamac ;)
nama je bilo lijepo, sretne jer smo imale puno udobniji krevet od njih,
i predobru ekipu studenata ELPA University-a
kolege iz: Rusije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Portugala, Švedske, Finske, Austrije, Grčke, Njemačke i Hrvatske
i za kraj poslastica
Pastel de Nata (Pastel de Belém) recept Tradicionalna kremasta portugalska slastica.
Krema
2 žlice brašna
160g mljevenog šećera
3 žumanjka
1 jaje
300ml mlijeka
1 komad limunove kore
1 Vanilijin šećer
tijesto
Tijesto: 2 lista smrznutog listantog tijesta (24x24)
ostalo
1 kalup za muffine
1. Zagrijte pećnicu na 230°C (s ventilatorom) ili 250°c (bez) i stavite policu na vrh pećnice
2. Pomješajte brašno i šećer u jednu posudu.
Utucite žumanjak i jaje u drugu posudu i ostavite sa strane.
3. Zagrijte mlijeko u malom loncu sa limunovom korom. Kada mlijeko provrije, maknite koru od mlijeka. Dodajte brašno i šećer i dobro promješajte dok smjesa ne bude glatka i postepeno dodajte smjesu od jaja
4. Kuhajte na laganoj vatri, stalno mješajući dok se smjesa ne stvrdne (otprilike 8 minuta) i dodajte vanilijin šećer. Maknite sa vatre.
5. Uzmite 8cm okrugli rezač da izrežete
tijesto.
Namastite kalup za muffine i stavite lisnato tijesto. Vilicom potisnite tijesto u kalup. Tijesto će biti 1/3 visine kalupa.
6. Ulijte kremu do vrha tijesta i stavite peći u pećnicu skroz do kraja.
7. Pecite maksimalno 12minuta, dok krema ne potamni na rubovima.
Posluživanje
Kolač će biti napuhan, a tijesto zlatne boje i kuhano. Poslužite toplo.
I uživajte :)
