Paradajz jabučar, cherry i ostalo smilje u mom vrtu na balkonu

Prošle jeseni rodila se ideja o sadnji paradajza, pravog, starinskog, domaćeg jabučara, sorte stare 150 godina.

A zašto je ovaj post na službenoj inačici hravtskog jezika? Evo zašto! Djeca svašta zapažaju i svašta kažu, tako je i mene moja kčer pitala, dok je bila mala, kako ja to mogu?
- Što?
- Pa to, pričat... Dok si doma s nama, pričaš "normalno", ćim pričaš s bakom, pričaš ko ona i što je još fascinantnije, kad mi svi skupa idemo k baki, do crkve u Sesvetama s nama pričaš "normalno", čim pređemo crkvu ti i s nama pričaš ko baka.

I pošto ovaj post pišem s ove strane crkve, onda će on biti napisan "normalno", jer ak nekog pošaljem po melun v pelnicu, tko zna gdje će završiti.

Dakle paradajz, rajčica...

Frendica i ja čvrsto odlučile uzgojiti svoje paradajze na balkonu. Nabavila ona paradajz, stari domaći jabučar, pola pojela, pola sjeme posušila...

I onda je došao taj dan: SJETVA

Sjeme smo najprije namočile u ("čistoj izvorskoj") vodi, začinjenoj raznim tajnim pripravcima da se energizira, nekih sat-dva :)

2-3 tako pripremljene sjemenke stavljale u pripremljene posude, odnosno, ambalažu od jaja ispunjene zemljom, ispod koje je bio plastični podmetač, ambalaža od grincega.




Sve zajedno u kašetu obloženu stiroporom na kojoj je bio poklopac od najlona. Pravo malo kućno klijalište, u ovom slučaju stubišno.

Lagano zaljevat, flašicom s "dudicom", ili na čepu zbušit rupe ili jednostavno prilikom zaljevanja metnut prst preko grla, za lakše doziranje vode.
Prejaki mlaz, mogao bi oštetiti tek iznikle biljčice.

Njegovat ih, mazit ih, pazit, pjevat im...
Ove godine eksperimentirala sam s tamburaškom glazbom, slijedeće je na redu Mozart.

Negdje u prvoj polovici svibnja, biljke dovoljno ojačaju i mogu na balkon, presađene naravno u veće lonce. Kako je paradajz kompatibilan s još nekim biljkama, bilo je u tim loncima i nešto bosiljka i dragoljuba.

I onda je prošlo neko vrijeme, biljke su jačale,  rasle, bujale...

Moram reći i to, kad god sam morala negdje izbivat, susjed se lijepo brinuo za njih.
Uostalom, kao uvijek...

i tak je to izgledalo nakon nekog vremena (slika lijevo)...
... pa zelene rajčice (slika desno)...


i onda još nakon nekog vremena, već se srame i crvene...

toliko su se sramile da se nisu stigle nikom stranom ukazati...

no, male sitne sjemenčice, koštice, 
izvađene, posušene 
i čekaju slijedeće proljeće... evo i dokaza (slika desno)...: 

One sitnije završile su zajedno s još nekolicinom cherry rajčica, divljih samoniklih iz vrta moje mame na sušenju ili bolje rečeno na polu sušenju. Naime, cherry rajčice svake godine ponovo i ponovo, same niknu i rastu u vrtu...

Da bi dobila polusušene male i cherry paradajzeke, postupak je slijedeći:
- prerezati paradajzek na pola,
- malom žličicom izvaditi sjemenke (bdw. i cherry sjemenke su osušene i čekaju)
- položiti na ubrus ili kuhinjski papirnati ručnik, da se ocjede,
- tepsiju, vatrostalnu posudu, protvan ili nešto u čemu ćete sušit paradajzeke pouluiti, posložiti ih i začiniti...

Kako?
Ovako!


žlica šečera, sol, papar, bosiljak (upotrijebljen onaj iz lonca), te ostali začini po želji (ružmarin, peršin, vegeta...)

 

sušit u pešnici do 100° C minimalno 3 do 4 sata, nakon toga staviti vruće u staklenku, zatvoriti, okrenuti staklenku na čep, kad se ohladi spremiti...

odličan dodatak sendvičima...

Ima tu još i koja staklenka pasteriziranog paradajza i šalše od zelenog, ali o ostalim blagodatima tog rajskog voća, neki drugi put...

Sve u svemu izvrsna psihoterapija i za kraj krilatica svih vrtlara, jer...
" ako želiš biti sretan jedan dan, napij se,
ako želiš biti sretan jednu godinu oženi/udaj se,
ako želiš biti sretan cijeli život postani vrtlar"

MURVA

Murva, dud...
negda je to bila fajn rasprostranjena vočka, sakakva su se čuda od nje stvarala...
Napriliku, biele je bilo puno v našim krajevima (pritem misim na celu Rvacku i šire), jer se z neinim listom rani dudov svilac z čije se čahure delala svila...
Kulike je samo rubenine i nošne prebrano i našito z svilu??? Mogel bi se komotno i po tomu odrediti i naši puti svile...
Pekla se i rakija, dudovača...
No, dobro znamo da se rakija pekla od svačega, jer rakije je bila lijek za sve i z vana i z nutra: oblogi, masaže, dezinfekcije, protiv zubobolje, protiv trbobolje, z dodatkom nečega protiv i za svega i svačega...
Čak i nosečim ženama pred porod, zato se i veli: pijan ko majka...
Dudovače je se mejne, jer su se i murve zdošle, črne samo zamažeju sve oko sebe, a pekmeze rietke šte i peče više doma, pak kaj bi ž njom...
V narodnoj medicini, a i v kineskoj, murve se za sakaj koristiju: anemiju, šečernu bolest... no, nebi ja o tomu, samo vi ojte k doktaru će vam je kaj od toga...
Murva ima jenu veliku prednost, jednak kak i tudum, direktor ili izabela, otporna ja na kojekakve bolesti denešnice, pak ju ne treba špricati z pesticidi...
Mislim da bi kakav "dudoshake" ili "frapirne murve" zadvolile i trendsettere, a sušene bobice savršeno bi se uklopile sa žitnim pahuljicama, mamile profinjeno ekološki osvješteno nepce...
E i sad bi ja na temu kuhače, do preksutra... a štela sam o murvama, zapraf o dvije murve ili jenoj preostaloj...

Dragi naš Dragec, vujec Grga il kak se je sve već potpisival, izdajnje svoje zbirke z Murvami, Po dragomu kraju, nije doživel... al popevke još zvoniju, i te kak...
Fiškal po zanimanju za sigurno je znal kak stara pavica glasi i zaplenil bi mam susedu, a gizdati se sigurno imela s čim...

Po računici, gizdava suseda nije krala slatke i zrele murve z ovog dreva, več nekog drugog, koje nije više na životu... 

Jednak kak ni hiža ni dvorišča na Krča, kam ta cesta krej murve pela...
Dedek Gerechtshammer, ki je bil pisar v Belovaru v Kotarskoj pisarni, je imanje na terem se mali Dragec rodil prodal novim vlasnicima, negdje između 1880. i 1906. leta Gospodnjega, za vrieme velikih potresov v Zagrebu i okolice... I v jenem takvem potresu, se sirota zrušila.

Moja baka mi je pripovedala, a njoj su pripovedale stare strine, da šuma v Gibočica nije bila tak velika kak je denes i da se od Tarnikov videl krov hiže na Krča...
I kad je steplo, su išli glet jel ju je zrušilo... 
Negde mi zvoni '903. al nisam sigurna jel to potres ili kad smo zvali bana Jelačića da se zdigne... 
Od nje su onda na drugom bregu napraili novu hižicu...
Kak vu to vrieme nije bilo čudaj projektantov i arhitektov, hižica je napravljena po istim gabaritima kak i ona na Krča.
Zobrane pesme, med teremi je i Na Krče, zišle su '924. leta i bomeš je drač imel gda rasti... 

A murva? Krala gizdava suseda ž nje ili s koje druge, još je tam, na Krče...  

Kak je i Dragec, tak i ja, kak stareša, bute rekli tak bedasteša...
A ja bum rekla da se rajše govorim po domaču...

Dok opet nekaj ne zmislim, pozdravljam vas i dej vam Bog zdravlja i Majka Božja Bistrička penez.

x

Ideju svati i goščenički barjak pred njimi

Skičući tak, slikajući...
Naletjela sam i na priču.
Kakvu?
Staru...
O tome kak je nastal goščenički barjak.
Rekel mi je gospon Keber, da je najprije bila samo bota, prazna...

Nemrem verovati, a jabuka, a bušpun, a si ti šari rupci?

Onda je ta bota išla od hiže do hiže,
od svatov do svatov i saka hiža ka je imela svate,
morala je na botu privezati jeden rubec.

Tak svati po svati,
pribere se...

Bomeš, nakon četerdeset , pedeset gosti,
nije ni bota više bila prazna, a nit lefka...

Fajn je jaki muž moral biti da je barjak mogel nositi,
a gde još ž njim tancati i po zraku mahati...

Još lepše je barjak videti kad se dekla i dečko primleju
za botu i tak ž njim drmeš tancaju...

Da sam bila fletneša, ah, to jesam :)

mislim bržeša i to sam vam mogla poslikati, 

ali kaj je tu je...

Dok pak na nekaj ne naletim,

pozdravljam vas,

teta Marija

.

Mala Ostrna, znate li gdje je to?

Vrijedne ruke Marice Habeković iz Male Ostrne čuvaju i prikupljaju dio starina...

Neizmjerno sam zahvalna mojim dragim prijateljima što su omogućili ovo trganje zaboravu...

Bude li vas ikad put nanio, noga kročila, il želja privukla... vredi i suzu z oka spustiti...

sl. 1.

sl. 2.

sl. 3. 

sl. 4. 

sito i rešeto obešeni v ganjku na klin

sl. 5. 

sl. 6. 

sl. 7. 

Ljudi moji, pa je li to moguće? Moj prvi post... Posjeta etno zbirci v Leprovici

Trend report ili ti pregled mojih lutanja negdje po "Žabariji" :), naime, tako moji "fini" Prigorci s istočnih obronaka Sljemenske gore zovu sve što je ispod ceste Sesvete - Zelina...

a da me pitate kak sam tam došla i dospjela...

Došla, neznam... Vozili me...

sl. 1.

No, dospjela...

To je druga priča, ekipa Otrgnuto Zaboravu, s kojom dijelim zajedničke interese, dogovorila je obilazak nekoliko lokacija: Ostrna, Leprovica, Dugo Selo, Martin Breg, Rugvica...

U nastavku mali slikovni prikaz blaga gospona Željka Muškona z Leprovice. Zbirka koje se nebi posrmio ni muzej. Nadam se da sam ga bar nakratko otrgnula...

sl. 2. 

 - zidana peć, posuda (suđe) koje/a se koristilo/a za spremanje hrane/jela, ak bolje pogledate sliku, gospon Željko je to posložil kaj da se to upraf sad događa:

                          - ring na ploči zdignut i lonac metnut direktno iznad plamena, da prije zakuha...

                          - skraja se griju i glinene latice (čupovi) z kiselim mlekom, a i nezaobilazna pegla...

                           - ima tu još svašta, a ima i maslenka v kojoj se tukel putar...

Moderni sljedbenici nekih indijskih životnih, prehranbenih, te zdravstvenih tokova veličaju GI ulje kao najbolje na svijetu...

Moram priznat da me je ta močna mantra GI potakla na istraživanje...

Koja je to biljka, sjemenka od koje se radi to GI ulje?

Uglavnom da skratim, srećom današnjeg doba, interneta i mojeg sunca na prozorčiću... 

Onak praf po domaču, to vam je maslo, malo rastopljeno, tak da drožđice sjednu na dno posude, jer kakti v njima su sve štetne tvari (kolesteroli...). No meni su bijeli žganci s tim štetnim tvarima najfineši...

Tak da znate najzdravije ulje na svijetu proizvodile su i naše bake u uskoj visokoj drvenoj posudi sa štapom (na 2. slici, desno dole) da bi dobile putar, koji se zatim pekel i od njega se dobivalo GI ulje... :)

No, ak ste ga šteli mazat na kruh, onda se pakiral i v ovakve kalupe (sl. 3)... 

Željko u svojoj zbirci ima par komada...

sl. 3.  

Na jednom od pripremljenih ljepota ispod, probala sam prileći, no moram vas obavijestiti da su naše bake spavale na blazinama, (slamaricama) madracima punjenim slamom, komušinom... 

Guščje perje, čijanje, prela, sastanci u zimskim dugim noćima, bili su najvjerojatnije privilegija bogatijih gazda... 

sl. 4. 

sl. 5. 

sl. 6.

sl. 8.

sl. 7.

Ova vrijedna zbirka, privatno je vlasništvo gore navedenog gospodina, kojem zahvaljujemo što nam je dozvolio otrgnuti zaboravu dio tradicije...




 do tipkanja, teta Marija

Žumberak - Samoborsko gorje

 

...detalj iz Divljih voda, za početak puta...  krenete li ovakvim prijevoznim sredstvom, ne ćete daleko... ako se na obilazak za jedan dan ne želite uputiti autom ili pješice ;) oni u boljoj kondiciji svakako mogu biciklom...

pogled s vrha ;)

 BUDINJAK - staza kneževa


 

"Pretpovijesno nalazište u Budinjaku (10.– 6. st. prije Krista), zajedno s onim iz rimskoga vremena u obližnjim Brateljima (1.– 2. st.), dio je Arheološkoga parka kroz kojeg je najbolje prošetati slijedeći "Stazu kneževa".Na jednom od brežuljaka, koji okružuju mjesto, početkom 19. stoljeća sagrađena je rimokatolička kapela sv. Petronile. Jednostavna građevina sa zvonikom na preslicu širom je Žumberka postala poznata zbog prekrasnog vidika.
U Budinjaku se nalazi i posjetiteljski centar Javne ustanove – Eko-centar Budinjak." VIŠE

Ljepota šume, s puno breze, paprati...

 cvijeća... 

...gljiva...

 ... muhara...   više

 samo gledati, slikati...

...nikako jesti...


 ...a nađe se gdje koji i vrganj...

SLAP SOPOT

Sopotski slap je najveći slap Žumberačke gore i jedan od najvećih u Hrvatskoj. Nalazi se na jednom od početnih krakova rijeke Kupčine. Visok je 40metara, a sastavljen je od tri kaskade. Nastao je zahvaljujući tankom vapnenačkom sloju na dolomitnim stijenama. Poseban je i po tome što se nalazi na izrazito visokoj nadmorskoj visini, iznad 700 metara. Na dnu slapa je stari mlin koji više nije u funkciji. Nakon slapa voda otječe prema jugu i spušta se u dolinu Kupčine. Pokraj slapa vodi vrlo strma staza po kojoj se može doći na vrh slapa i prema planinarskom domu Vodice, te dalje do Svete Gere. VIŠE

SOŠICE

Zahvaljujući svome smještaju, Sošice su od davnih povijesnih vremena bile ne samo jedno od najvećih žumberačkih naselja, već i najizrazitije žumberačko središte, a danas su jedno od turistički najposjećenijih mjesta na Žumberku.
U južnom zaselku, Kovačima, crkveno je središte Sošica. Tu su smješteni župni dvor i samostan časnih sestara bazilijanki, a nasuprot njima, na malom uzvišenju ponad ceste, jedna pored druge stoje dvije crkvene građevine – grkokatolička crkva sv. Petra i Pavla iz 18. stoljeća i rimokatolička kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije s početka 19. stoljeća. VIŠE

Kostanjevec, 

Medven draga

Seoski turiram MEDVEN jedinstveno je stambeno-gospodarsko imanje koje datira još iz 1868.godine. Rod Medvena naselili su u ovaj kraj krčki knezovi Frankopani početkom 16. st. i dodijelili im plemićku titulu. Tako se polako počelo stvarati bogatstvo Medvenovih.

U Medven Dragi dominira stambeno-gospodarski objekt Kurija Medven s velikim dvorištem okruženim gospodarskim objektima na ukupno 20.000 m2. Izvan dvorišta nalazi se impresivni sjenik, djelo slovenskih majstora iz 1882. i sjenica iz 1868. g. U gospodarskom dijelu objekta i danas su u funkciji vinski podrum, prešnica s prešom za grožđe iz 1902. g., te rakijašnica s kotlom za pečenje rakije iz 19. st. više

STRMEC - PRIBIČKI

Kompleks grkokatoličkog biskupskog dvorca

Na južnim vratima žumberačka kraja uz cestu Krašić – Pribić smješten je od 1678. godine posjed grkokatoličkih biskupa na kojem je izgrađen barokni dvorac s portalom iz 1751. godine koji dominira svojom specifičnom arhiktekturom čitavim prostorom.
Barokni dvor znatno je dograđen 1910. godine.

 

Grkokatolička crkvica Blagovijesti sagrađena je usred parka na malom umjetnom otočiću, okružena malim jezercem. VIŠE

KRAŠIĆ 

Župna crkva Presvetoga Trojstva

Glavnim trgom u Krašiću dominira Župna crkva Presvetoga Trojstva. Prvi puta se spominje 1334. godine. To je kasnogotička crkva, koja je barokizirana vjerovatno 1759. godine, a uz njen zapadni ulaz podignut je zvonik 1771. godine.

U starom svetištu se nalazi barokni oltar iz 1743. godine, sa slikom Sveta tri kralja, a na vrhu oltara su prekrasne skulpture Presvetoga trojstva. Početkom 20. stoljeća, točnije od 1911. do 1913.godine...

U tu rutu moge se ubacitit i Jama Jazovka, Sveta gera, Vivodina, Ozalj...