Paradajz jabučar, cherry i ostalo smilje u mom vrtu na balkonu

Prošle jeseni rodila se ideja o sadnji paradajza, pravog, starinskog, domaćeg jabučara, sorte stare 150 godina.

A zašto je ovaj post na službenoj inačici hravtskog jezika? Evo zašto! Djeca svašta zapažaju i svašta kažu, tako je i mene moja kčer pitala, dok je bila mala, kako ja to mogu?
- Što?
- Pa to, pričat... Dok si doma s nama, pričaš "normalno", ćim pričaš s bakom, pričaš ko ona i što je još fascinantnije, kad mi svi skupa idemo k baki, do crkve u Sesvetama s nama pričaš "normalno", čim pređemo crkvu ti i s nama pričaš ko baka.

I pošto ovaj post pišem s ove strane crkve, onda će on biti napisan "normalno", jer ak nekog pošaljem po melun v pelnicu, tko zna gdje će završiti.

Dakle paradajz, rajčica...

Frendica i ja čvrsto odlučile uzgojiti svoje paradajze na balkonu. Nabavila ona paradajz, stari domaći jabučar, pola pojela, pola sjeme posušila...

I onda je došao taj dan: SJETVA

Sjeme smo najprije namočile u ("čistoj izvorskoj") vodi, začinjenoj raznim tajnim pripravcima da se energizira, nekih sat-dva :)

2-3 tako pripremljene sjemenke stavljale u pripremljene posude, odnosno, ambalažu od jaja ispunjene zemljom, ispod koje je bio plastični podmetač, ambalaža od grincega.




Sve zajedno u kašetu obloženu stiroporom na kojoj je bio poklopac od najlona. Pravo malo kućno klijalište, u ovom slučaju stubišno.

Lagano zaljevat, flašicom s "dudicom", ili na čepu zbušit rupe ili jednostavno prilikom zaljevanja metnut prst preko grla, za lakše doziranje vode.
Prejaki mlaz, mogao bi oštetiti tek iznikle biljčice.

Njegovat ih, mazit ih, pazit, pjevat im...
Ove godine eksperimentirala sam s tamburaškom glazbom, slijedeće je na redu Mozart.

Negdje u prvoj polovici svibnja, biljke dovoljno ojačaju i mogu na balkon, presađene naravno u veće lonce. Kako je paradajz kompatibilan s još nekim biljkama, bilo je u tim loncima i nešto bosiljka i dragoljuba.

I onda je prošlo neko vrijeme, biljke su jačale,  rasle, bujale...

Moram reći i to, kad god sam morala negdje izbivat, susjed se lijepo brinuo za njih.
Uostalom, kao uvijek...

i tak je to izgledalo nakon nekog vremena (slika lijevo)...
... pa zelene rajčice (slika desno)...


i onda još nakon nekog vremena, već se srame i crvene...

toliko su se sramile da se nisu stigle nikom stranom ukazati...

no, male sitne sjemenčice, koštice, 
izvađene, posušene 
i čekaju slijedeće proljeće... evo i dokaza (slika desno)...: 

One sitnije završile su zajedno s još nekolicinom cherry rajčica, divljih samoniklih iz vrta moje mame na sušenju ili bolje rečeno na polu sušenju. Naime, cherry rajčice svake godine ponovo i ponovo, same niknu i rastu u vrtu...

Da bi dobila polusušene male i cherry paradajzeke, postupak je slijedeći:
- prerezati paradajzek na pola,
- malom žličicom izvaditi sjemenke (bdw. i cherry sjemenke su osušene i čekaju)
- položiti na ubrus ili kuhinjski papirnati ručnik, da se ocjede,
- tepsiju, vatrostalnu posudu, protvan ili nešto u čemu ćete sušit paradajzeke pouluiti, posložiti ih i začiniti...

Kako?
Ovako!


žlica šečera, sol, papar, bosiljak (upotrijebljen onaj iz lonca), te ostali začini po želji (ružmarin, peršin, vegeta...)

 

sušit u pešnici do 100° C minimalno 3 do 4 sata, nakon toga staviti vruće u staklenku, zatvoriti, okrenuti staklenku na čep, kad se ohladi spremiti...

odličan dodatak sendvičima...

Ima tu još i koja staklenka pasteriziranog paradajza i šalše od zelenog, ali o ostalim blagodatima tog rajskog voća, neki drugi put...

Sve u svemu izvrsna psihoterapija i za kraj krilatica svih vrtlara, jer...
" ako želiš biti sretan jedan dan, napij se,
ako želiš biti sretan jednu godinu oženi/udaj se,
ako želiš biti sretan cijeli život postani vrtlar"