Marijine knedličke kakvih nema cijela Češka :)

Skitam, slikam i ponešto napišem... rekla bi da nešto i "zakuham" tj. skuham, dakle, prvenstvena ideja ovog mojeg bloga bila je ostavljanje u nasljedstvo malih tajni, otkrića i recepata koje su klinci obožavali, nešto poput bakine bilježnice s receptima, pisane tintnom olovkom... i onda kapne malo masnoće i sve se razlije, :)  e pa naravno, onda moraš improvizirati...

no, naravno, kako nikad nemam dovoljno vremena, tako i moji recepti i postovi kapaju na kapaljku... a vođenje bloga vrlo je zahtjevan posao...

Poticaj za ovaj post nedavni je posjet zlatnom Pragu, a veliki nedostatak posta: NEMA SLIKA

no, srećom, sve se to naknadno dade urediti...

Omjeri, od prilike, za 1 ručak i 5 osoba su:

pola otstajalog kruha (bijelog, polubjelog, a može i raženog, bitno je da nije friški, barem 1 dan star)
1/2 litre mlijeka
1 jaje (žutanjak i bjelanjak)
sol, papar
1- 2 žlice peršina
manja glavica luka
1 čajna šalica špeka rezanog na sitne kockice
brašno (2 - 3 šake)

to su omjeri za normalne porcije, no ako "abonenti" baš jako, jako vole knedličke, onda je bolje odmah kuhati puta dva ili tri :)

Priprema:

1.Kruh izrezati na kockice, staviti u veliku zdjelu u kojoj inače mjesite tijesto i zaliti s mlijekom, ostaviti da se sve to dobro upije i prožme ... minimalno 1 sat na sobnoj temperaturi...

2. začiniti sa soli, paprom, svježim ili sušenim peršinom, a može i s malo vegete, po želji...

3. izvaditi jaja iz frižidera, barem pola sata prije upotrebe, odvojiti žumanjke od bjelanjaka

4. ovisno o količini koju spremate dodati u smjesu žumanjke (1/2 kruha = 1 žumanjak)

5. može se dodati i sitno sjeckani, te dinstani luk i špek, s tim da to i nije obavezno, knedličke su fine i bez toga, sve ovisi s čim ih se poslužuje...

6. dobro sve pomiješati...

7. dodati brašno, ja stavljam oštro brašno u količini dok smjesa ne postane kompaktna i dovoljno tvrda, otprilike kao za kruh, nešto tvrđa nego bi željeli da budu knedličke, snijeg će ih prorahliti...

8. istući čvrsti snijeg od bjelanjaka i fino ručno umiješati (ne mikserom) kuhačom u smjesu...

9. mokrim rukama formirati kuglice i stavljati u puno kipuće vode, dobro je staviti kuhati u posudu sa širim dnom te slagati kuglice jedne do drugih, tako da se ne dodiruju... pustiti da kipi na laganoj vatri oko 7 - 10 minuta (ovisi o veličini kuglica)... u istoj vodi mogu se skuhati i dvije - tri ture okruglica, naravno ako voda ishlapi, nadoliti, pričekati da zakipi, zatim ponovo stavljati okruglice, u protivnom bi se mogle raspadati.

10. vaditi iz vode velikom žlicom s rupicama i ostaviti da se ocijede...

Nakon toga može se servirati ili ih jednostavno servirati u cjedilu...

Ista smjesa može se upotrijebiti i za kuhanje velike knedle u krpi, koja se nakon toga reže i kao takva servira. Najbolje je kuhati u nekoj damastnoj ili šifonskoj salveti koja se prethodno namoči i malo posipa prezlima... Vrijeme kuhanja ovisi o debljini knedle, minimalno 25 minuta... Dobro bi bilo kuhati u nekom situ (cjedilu)  ili jednostavno objesiti salvetu za dužu kuhaču...

Bez obzira na koju izvedbu se odlučili, knedličke su izvrstan prilog raznim gulašima, bez obzira da li su spremljeni od mesa nekih domaćih životinja ili od divljači, raznim paprikašima, dobar su prilog i hrani s dinstanim kiselim zeljem, naravno osobiti zaljubljenici mogu same, a i sa slatkim kombinacijama...


Dobar tek i "uslastvam" bile...

Zlatna Praha na par sati ;)

Kad u gustom rasporedu između sastanka i aviona imate svega par sati, što vidjeti u Pragu, naravno Vltavu i Karlov most, prošetati, izgubiti se u gužvi među turistima i popiti pivo...

Karlov most

Karlov most je poznati povijesni most koji preko rijeke Vltave povezuje Stari grad sa Malom Stranom. Most je dugačak 621 m, a širina mu je 10 m. Most je ukrašen sa 30 kipova i statua, većinom u baroknom stilu, koje su izvorno podignute oko 1700., ali sada su sve zamijenjene replikama. Most je službeno nazvan Karlov most 1870. godine, a do tada se nazivao Praški most ili Kameni most.

U 12. stoljeću izgrađen je Juditin most preko Vltave. 1342. dogodila se velika poplava koju Juditin most nije izdržao, te je donesena odluka o gradnji novog mosta.
Kamen temeljac za ovaj most položio je kralj Karlo IV. Legenda kaže, pošto je bio veliki numerolog, za datum izgradnje odabrao je 9. srpnja 1357. godine, u 5 sati 31 minutu (kada se poredaju sve znamenke dobije se simetričan niz neparnih brojeva - 1 3 5 7 9 7 5 3 1). Tijekom velikih ratova most je uništen i popravljan na više mjesta.

Posljednji dan konjske linije na mostu bio je 15. svibnja 1905., kada je zamijenjen električnim tramvajem, a kasnije, 1908. godine, s autobusima. Glavni popravci mosta održani su između 1965. i 1978. godine na temelju suradnje između različitih znanstvenih i kulturnih institutima. Danas je most dostupan samo pješacima.

Izvor: Wikipedija

Vltava i labudovi

Vltava je najduža češka rijeka (dugačka 440 km). Izvire u gorju Šumava (Češka šuma).

Postoje tri izvorišna kraka nazvana Topla Vltava (Teplá Vltava), Hladna Vltava (Studená Vltava) i Travnata Vltava (Travnatá Vltava). Kod mjesta Mělníka se ulijeva u Labu. Česi ju smatraju svojom nacionalnom rijekom. Na rijeci postoji nekoliko brana (najveća je brana Lipno). Poznata je simfonijska pjesma Vltava iz ciklusa Moja domovina (Má vlast) češkog kompozitora Bedřicha Smetane.

Izvor: Wikipedija

Puno ljudi se skuplja u parku na Malostranskoj strani Vltave i hrani labudove, koji i nisu baš "maleni" kad mu se približiš s fotoaparatom, ne izgleda ni malo pitomo :)

Za potpuni doživljaj Vltave, trebalo bi se i provozati nekim brodom ili barem pedalinama po njoj, no nije loše ni sjesti na neki od riječnih brodova pretvorenih u biergarten, privezanih na Naplavki i počastiti se nekim Budweiserom, Staropramenom ili Pilsnerom...

ulaz Stari grad