Skoknuh malko i preko bare do Brazila u Sao Paulo...

Nakon svih mogućih kombinacija i pregovora došao je i taj dan, let preko velike bare, do grada Sao Paulo u Brazilu, gdje se održavao Svjetski sastanak na vrhu o hepatitisu za 2017. godinu.

Kao vrijedne volonterke našeg Hepatosa, prepoznali su nas i eto rekoše dođite curke...

Tako da je to svojevrsna satisfakcija i doprinos našem putoholičarskom karakteru...

napokon krećemo

sretan avionski selfi

pozdrav Zagrebu i let u zalazak sunca

u Zurichu nas je dočekala naša međunarodna ekipa 

ruta leta 

pogled na Sao Paulo iz aviona

Sao Paulo

pogled iz zraka

São Paulo (grad svetog Pavla) glavni je grad istoimene federalne države u Brazilu. Grad ima više od 11 milijuna stanovnika, što ga čini najvećim gradom na južnoj polutci. Računajući i šire područje grada, ovdje živi 19 milijuna stanovnika, što čini São Paulo drugim ili trećim najvećim gradom na svijetu. 

Selo São Paulo de Piratininga osnovali su jezuitski misionari Manuel da Nóbrega i José de Anchieta 25. siječnja 1554. godine, te osnovali isusovačku misiju Colégio de São Paulo de Piratininga između rijeka Anhangabaú i Tamanduateí. Svrha ove ustanove je bila pokrštavanje lokalnog Tupí-Guaraní stanovništva. Selo se nalazilo iza uzvisina Serra do Mar u blizini Santosa i rijeke Tietê, te je time bilo na putu između jugoistočne obale i prostranog i bogatog platoa na zapadu, koji je kasnije postao država São Paulo. Ime sela je dano po Pavlu iz Tarza, jer Katolička Crkva 25. siječnja slavi njegovo preobraćenje. 1560. godine, glavni guverner Mem de Sá, zahtijevao je od stanovništva sela Santo André da Borda do Campo preseljenje u područje koledža, čime je São Paulo službeno postao selo. São Paulo ostao je iduća dva stoljeća izolirano selo u središtu kolonije kojeg je održavala poljoprivreda.

U 17. stoljeću javljaju se u ovom području bandeirantesi, tj. istraživači koji su istraživali nova područja, te lovili indijance i tražili zlato i dijamante. Oni se smatraju zaslužnim za teritorijalno proširenje Brazila, te za otkrivanje mnogih rudnika plemenitih metala i dragog kamenja. Otkriće zlata u području Minas Geraisa, privuklo je pozornost krune prema São Paulu, koji je 1711. godine postao grad. Kad se zlato iscrpilo krajem 18. stoljeća, počinje trgovina šećerom koja se širila iz unutrašnjosti provincije kroz grad prema luci u Santosu. 

Stjecanjem neovisnosti Brazila, São Paulo je dobio naslov carskog grada (Imperial Cidade), kojeg je dodijelio Dom Pedro I., 1823. godine. 1827. godine, u Samostanu sv. Franje, osnovana je pravna škola (preteča današnjeg pravnog fakulteta u São Paulu), koja je prva akademska institucija u Brazilu. Škola je osnovana zbog sve veće potrebe za pravnicima i političarima koji su dotad išli na školovanje u Europu. Akademska funkcija grada privukla je brojne nove studente i profesore u grad, te je zbog toga i zbog rastuće proizvodnje kave u regijama Campinas, Rio Claro, São Carlos i Ribeirão Preto, grad dobio naslov Imperial Cidade e Burgo dos Estudantes de São Paulo de Piratininga. Od sredine do kraja tog stoljeća traje razdoblje useljavanje velikog broja imigranata, većinom Talijana, koji su većinom radili na plantažama kave. U ovo vrijeme počinje se stvarati i prva industrija.

Sredinom 19. stoljeća, grad se počinje brzo razvijati zahvaljujući željeznici koja je povezivala unutrašnjost države São Paulo s lukom u Santosu. Lakoća izvoza kave omogućuje veliki ekonomski rast i grada i države. Najveći ekonomski rast grada događa se padom Drugog kraljevstva, kada se događa i najveći rast stanovništva, čemu je pomogla i politika café-com-leite (kava s mlijekom).

Vrhunac razdoblja dominacije kave predstavlja izgradnja drugog kolodvora Estação da Luz (današnja zgrada) krajem 19. stoljeća. U ovom razdoblju, financijsko središte grada miče se iz povijesnog središta grada (područje znano kao Triângulo Histórico) više ka zapadu. Područje doline rijeke Anhangabaú postaje smatrano novim gradskim središtem. Upravitelji João Teodoro i Antônio Prado uvelike su pridonijeli razvoju São Paula, te se za njihovog upravljanja događa velika obnova grada. Industrijskim razvojem grada u 20. stoljeću, povećava se gradsko urbanizirano područje, te se na mjestima starih posjeda javljaju stambene četvrti. Zbog situacije u industriji za vrijeme Drugog svjetskog rata, koja je uzrokovana krizom industrije kave i zabranama u međunarodnoj trgovini, događa se veliki rast poreza, koji ostaju visoki i do današnjih dana.

Danas je zbog velikog industrijskog razvoja u ostalim dijelovima Brazila, São Paulo napustio svoju industrijsku ulogu, te se okrenuo prema trgovini, tehnologiji i uslugama, u čemu se smatra najvažnijom metropolom u Latinskoj Americi.

O zemljopisnom položaju, klimi, politici, gospodarstvu, razvoju stanovništva, kulturi i drugim temama više na linku.

vožnja od aerodroma do smještaja

ružičasti listopad u Brazilu

okruženje hotela u kojem smo smještene

prva brazilska kava

Brazil i prva kava

u krugu WTC gdje se održavao Summit, društvo se sprema u kratku šetnju 

WTC

Svjetski trgovinski centar (World Trade Center) São Paulo osnovan je 1995. i smatra se najvećim poslovnim kompleksom u Latinskoj Americi. Kada je izgrađen na području avenije Berrini, gdje su glavni sektori gospodarstva, kompleks je bio gospodarski korak za glavni grad paulista.

Sastoji se od WTC tornja, modernog uredskog tornja s 25 katova, hotela Sheraton São Paulo WTC, WTC kongresnog centra, WTC Business Cluba, uz D & D Mall - najvećeg središta ukrasa u Latinskoj Americi.

pogled na most, nadvožnjak, petlju, jedan od simbola na razglednicama Sao Paula

Ponte Octávio Frias de Oliveira - kablovski most u São Paulo, koji je dio kompleksa Parque Real Road, sastoji se od dvije trake smještene na 60º neovisnim krivinama koje prelaze rijeku Pinheiros u susdni Brooklyn. To je jedini kabelski most na svijetu s dvije zavojne trake povezane s istim jarbol. Otvoren je 10. svibnja 2008. godine, nakon tri godine izgradnje, a danas je jedna od najpoznatijih razglednica grada.

uobičajena slika ulične rasvjete ;) 

poslovni centar u krugu WTC-a

živjela globalizacija, večina shoping centara u svijetu izgleda isto 

kavica u shoping centru s društvom iz Portugala, Izraela i Katalonije 

uobičajena razglednica Sao paula

drvoredi u cvatu, kraj studenog, početak listopada u Brazilu je proljeće

gužva u japanskoj četvrti

Japanska četvrt - Liberdade

Liberdade - jedna je od 96 četvrti grada Sao Paulo. Većina stanovnika su Azijci, uglavnom Japanci. Smatra se najvećom na svijetu japanskom zajednicom izvan Japana. Procijenjeno je da četvrt ima oko 57.800 stanovnika  na ukupnoj površini od 3,7 km².

nekoliko stotina godina staro drvo fikusa, Sao Paulo je puno takvih primjeraka

Obični fikus, Fikus gumijevac, Ficus elastica - ovo je sigurno najzastupljenija vrsta fikusa kod nas i može se uzgojiti samo kao sobna biljka, inače vrlo sporo raste i u njemu se kao takvom može uživati godinama. Pitam se koliko je godina ovom primjerku trebalo da narast :) 

Fikusi kao omiljene sobne biljke u našim krajevima spadaju u porodicu dudova (Moraceae), to je biljka koja se odlikuje mnogobrojnim vrstama različitog rasta i listova. Primjerice, ficus elastica ima veliko lišće oblika bucmaste elipse i šiljaste crvene pupoljake listova koji izgledaju vrlo je dekorativno dok ficus benjamina ima puno malih listova i podsjeća na drvo. 

Fikus je porijeklom iz tropskih krajeva, a botanički je srodan običnoj smokvi (Ficus carica) inače fikus lat. ficus je rimsko ime za smokvu, drvo.

Fikuse, kao i mnoge druge biljke, nije poželjno držati u spavaćim sobama jer troše puno kisika, a fikusi zahtijevaju mnogo svjetla jer im u suprotnome otpadaju listovi. 

Zajedničko našim stambenim prostorima i NASA-inim svemirskim brodovima je nažalost, loša kvaliteta zraka. Stoga u njihovima istraživanjima došli su do zaključka da sobne biljke poboljšavaju kvalitetu zraka tijekom svemirskih putovanja astronautima.

Jedana od biljaka koje poboljšavaju kvalitetu zraka je i obični fikus, uklanja štetna isparavanja u zraku, štetne mikroorganizme, te ovlažuje zrak. 

Bakterije koje se nalaze u listovima fikusa, hrane se toksinima iz zraka, tim procesom fikus emitira čisti zrak, a s rastom same biljke njezini mikroorganizmi se množe, pa se i učinkovitost s vremenom poboljšava.

Čini mi se da slijedeća slika prikazuje neku divovsku juku ili palmu, no nevažno i ovako sam od bilja prepoznala samo običnu travu :) 

Razglednica - snimljeno u vožnji

Društvo se okuplja

poznata ekipa iz Tryp Berinija

s Tryp Berini osobljem

pogled iz hotelske sobe

BiH, Srbija i HR

ekipa iz ex Yu, Rumunjske i Ruande

hrvatske djevojčice na okupu

mjesto za chillanje

chill time

neobično drvo s plodovima na debli - brazilsko grožđe

plodovi na deblu

Žabutikaba (ʒabutiˈkabɐ ili ʒabutʃiˈkabɐ) (lat. Plinia cauliflora, Myrciaria cauliflora) je voće iz porodice Myrtaceae koje raste u brazilskim saveznim državama Minas Gerais i São Paulo. Srodne vrste iz roda Myrciaria, često navođene pod istim imenom, rastu u Brazilu, Argentini, Paragvaju, Peruu i Boliviji. Drvo se uzgaja zbog svojih tamnih plodova koji se mogu jesti sirovi ili se koriste za proizvodnju pića i marmelada. Ova biljka ima i brojna druga imena poput brazilsko grožđe, jabotikaba, jabotica, jabuticabeira, guaperu, guapuru, hivapuru, sabará i Yvapurũ.

Žabutikaba je vrlo sporo rastuće zimzeleno drvo. Mlado lišće joj je svijetle crveno-ružičaste boje, a koje sazrijevnjem postepeno prelazi u zeleno. Drvo uglavnom raste na bogatom, vlažnom i neznatno kiselom tlu. Međutim, mnogi smatraju i da zadovoljavajuće može rasti i na bazičnim, pjeskovitim zemljištima, ako se njeguje i dovoljno zalijeva. Cvjetovi su joj bijeli i rastu direktno iz stabla, što je poznato kao kauliflorija. Kod primjeraka koji nisu kultivirani, drvo može cvjetati i davati plodove samo jednom ili dva puta godišnje, a kod kultiviranih i navodnjavanih žabutikaba ono vrlo često cvjeta, a svježi plodovi mogu narasti tokom cijele godine u tropskim područjima.

Plod je bobica, vrlo debele kore, obično tri do četiri cm u promjeru. Plod je sličan zrnu grožđa sa ljepljivom opnom. On ima debelu, ružičastu koru koja obavija slatko, bijelo do blijedo ružičasto meso ploda. Unutar ploda je jedna ili više (do četiri) velike sjemenke, dosta različite u zavisnosti od vrste i varijeteta. U prodavnicama Brazila ovo voće je uobičajeno. Jedu se obično svježe, a popularnost im se može mjeriti sa grožđem u Evropi ili SAD. Plod počinje fermentirati 3 do 4 dana nakon branja, tako da se često upotrebljava za pravljenje džemova, pekmeza, jakih vina i likera. Zbog takvih osobina, svježe žabutikabe vrlo se rijetko mogu naći na tržištima izvan područjima gdje se uzgajaju. Iz ploda je izolirano i nekoliko snažnih antioksidansa i protivupalnih spojeva. Jedan od tih spojeva, jedinstven za ovu biljku je žabutikabin.

selfi dobro znanog društvanca za dobrodošlicu i prebrojavanje

chill selfi

selfi s druge strane s ekipom Portugal, UK, Srbija, Katalonija

ekipa s airstikom i kajpirinjom UK, Portugal, Bugarska 

eto i radilo se i pozorno slušalo

predsjednica potpisuje dekleraciju

potpisivanje dekleracije

pogled iz WTC-a na ostatke favela

Favela je općeniti naziv za divlje naselje u Brazilu. Krajem 18. stoljeća, prva takva naselja su nazivana afričkim četvrtima (portugalski: bairros africanos). To je bilo mjesto gdje su živjeli bivši robovi bez mogućnosti za radom i bez vlastitog zemljišta. Tijekom godina, mnogo slobodnih crnih robova se uselilo u takve četvrti.

Prije nego što su nastale prve favele, siromašni građani su otjerani iz središta grada i natjerani da žive u udaljenim predgrađima. No, većina današnjih favela je nastalo tijekom 1970-ih, zbog velike urbanizacije u kojoj je mnogo ljudi napustilo ruralna područja Brazila u kojem su prije živjeli i preselili se u gradove. Kako mnogi nisu mogli naći mjesto za život, završili su u favelama. Podaci prikupljeni 2010. i objavljeni u prosincu 2011. od strane IBGE-a (Brazilski institut geografije i statistike) pokazali su da oko 6 posto populacije Brazila živi u slamovima (kaotična naselja nekog grada koje ima lošu socijalnu, ekonomsku i estetsku formu). Što znači da u Brazilu 11,4 milijuna od 190 milijuna ljudi žive u bespravnim naseljima sagrađenim na državnom zemljištu s lošom ili nepostojećom komunalnom infrastrukturom.

pogled iz WTC-a

s kolegama iz Makedonije, Slovenije i predstavnikom iz Svjetske zdravstvene organizacije

Hrvatska delegacija pojačana sa saborskom zastupnicom iz Slovenije

Monumento às Bandeiras - spomenik zastavi

Spomenik zastavi

Monumento às Bandeiras - spomenik zastavi, velika je skulptura talijansko-brazilskog kipara Victora Brechereta (1894.-1955.) na ulazu u park Ibirapuera. Vlada ga je naručila 1921. godine, a završena je 1954. godine. Sjećanje je to na bandeirasima u 17. stoljeću, te naseljavanje ekspedicija u unutrašnjost Brazila. Spomenik, s obzirom na veličinu i položaj, sada je postao sastavni dio krajolika São Paulo. 

Spomenik je podignut na jugu središnjeg dijela grada na Trgu Armando Salles de Oliveira, nasuprot Palácio 9 de Julho, sjedišta Skupštine zakonodavne države São Paulo.

Oca

Oca (Parque do Ibirapuera) - paviljon Lucas Nogueira Garcez popularno poznat kao Oca , izložbeni je prostor s više od 10 milijuna m2 koji se nalazi u Ibirapuera parku. Dizajnirao ga je Oscar Niemeyer, 1951. godine i paviljon je sastaviti izvorni arhitektonski kompleks Parka Ibirapuera.
Nekada je u toj okrugloj zgradi Oca bio smješten Aeronautički muzej São Paula i Muzej folklora . Od lipnja 2010. godine prostorom upravlja Gradski muzej, zajedno s Gradskim tajnikom za kulturu i domaćin je velikih izložbi.

selfi na terasi Museum of Contemporary Art s Terezom i Ivanom,
a i Magdalena u pozadini ;) 

još selfija

pogled na grad

s velikom mačkom koja prede, u muzeju

na terasi Museum of Contemporary Art

Muzej suvremene umjetnosti, Sveučilišta u São Paulu (portugalski , Museu de Arte Contemporânea da Universidade de São Paulo ) koji se nalazi u glavnom kampusu Sveučilišta u São Paulu , te u Ibirapuera parku. To je jedan od najvećih umjetničkih muzeja u zemlji.

Panorama i pogled s vrha muzeja u Parku Ibiapuera na jedan mali dio Sao Paulo je prelijep.

pogled na obelisk 

Obelisk i mauzolej ustavobraniteljskim borcima

Obelisco Mausoléu aos Heróis de 32 ili Obelisco de São Paulo - Obelisk i Mauzolej heroja 32 ili Obelisk São Paula , je spomenik koji se nalazi na području Ibirapuera Park. 

Simbol je to ustavne revolucije iz 1932. godine i najveći je spomenik grada s visinom od ukupno 72 metra.

Gradnja spomenika započeta je 1947. godine, a završena 1970. godine, mada je njegova inauguracija održana 9. srpnja 1955. godine, godinu dana nakon otvaranja Ibirapuera Park i predstavljanjem Spomenika zastave. Obelisk je projektirao talijansko-brazilski kipar Galileo Ugo Emendabili ( 8. svibnja od 1898. - 14. siječnja od 1974. ), koji je u Brazil došao 1923. godine, bježeći od fašističkog režima koji je tada bio u Italiji . Izrađen je u čistom travertinskom mramoru, a izvođenje povjereno je njemačkom inženjeru sa sjedištem u Brazilu, Ulrich Edler.

U mauzoleju se nalaze tijela učenika i drugih boraca ubijenih tijekom godina revolucije 1932. Unutrašnjost je u obliku križa, gdje se nalaze mozaici koji predstavljaju rađanje, žrtvu i uskrsnuće Isusa. Osim toga i 800 pogrebnih urni branitelja, mučenika i revolucionara, te tri kapele.

Theatro Municipal  Sao Paula

Gradsko kazalište São Paulo - Theatro Municipal, smatra se jednim od gradskih znamenitosti, značajnih kako za arhitektonsku vrijednost tako i za povijesnu važnost, koja je bila mjesto održavanja Tjedna moderne umjetnosti 1922. godine, što je revolucioniralo umjetnost u Brazilu. Zgradu sada ima São-Paulski Općinski simfonijski orkestar, Coral Lírico ( Likarski zbor) i Gradski balet São Paulo.

I još mnoge druge građevine i situacije s ulica Sao Paula u nastavku...

ulice Sao Paulo 

Katedrala u Sao Paulu

Katedrala u São Paulu (Catedral da Sé de São Paulo) je katedrala rimokatoličke nadbiskupije, izgrađena je u neogotičkom stilu. Iako ima renesansnu kupolu, katedrala se smatra 4. najvećom neogotičkom katedralom u svijetu.

Sadašnja katedrala je sagrađena za vrijeme nadbiskupa Duarte Leopoldo e Silva, ujedno i prvog nadbiskupa São Paula. Gradnja je započeta 1913. godine na mjestu uništene kolonijalne katedrale prema projektu njemačkog arhitekta Maximilian Emil Hehl, koji je dizajnirao neogotičku strukturu. Radovi su tekli sporo i katedrala je posvećena tek 1954. u vrijeme proslave četiri stoljeća postojanja grada São Paula, sa nedovršenim zvonicima. Zvonici su dovršeni 1967. godine.

Najveća je crkva u São Paulu sa 111 metara dužine, 46 širine i dva zvonika visine 92 metra. U potpunosti je obnovljena u razdoblju između 2000. i 2002. godine.

park ispred katedrale

proljetne boje Sao Paula 

Samba bend

promet 

zanimljivosti na ulicama Sao Paula 

Paróquia Nossa Senhora do Brasil

Župu Gospe od Brazila utemeljio je 1940. drugi nadbiskup São Paulo, Dom José de Afonseca e Silva, u kvartu Jardim América.

Radovi na izgradnji crkve započeli su 1942. na inicijativu župnika mons Joao Batista de Carvalho i trajali su četrnaest godina, kada je specijalizirana tvrtka započela prekrasno uređenje interijera.

Antônio Paim Vieira, slikar i keramist, definirao je ukrase interijera. Nacionalni je identitet bila upečatljiva karakteristika teme i tehnike koju je koristio. On je odgovoran za slikanje na stropu glavne kapele koja pokazuje zvjezdano nebo kao na dan Marijina rođenja, koji se obilježava 8. studenoga. U središtu su Djevice i Dijete okruženi predstavnicima raznih brazilskih regija, odjevenih u tipičnu odjeću. Crkva je otvorena 1958. godine i jedan od najboljih hramova u glavnom gradu Sao Paulo. Uređene s keramičkim pastelnim pločicama, podsjeća na crkvu Sv. Basilija u Moskvi, unutra je i isklesani drveni oltar koji je pripadao crkvi sv Ane u Mogi das Cruzes, s procijenjenim datumom iz 1740.godine.

Povijest predanosti Gospi od Brazila potječe s početka 17. stoljeća, uz postojanje slike Djevice Marije.

Skulptura od 1,5 m, izrezana u drvo, bio je originalan umjetnički komad i bez sumnje, izrađene u Brazilu - kao Djevica i dijete imali su autohtone značajke, sa srcem izrađene od zlata i okruženo svjetlećim zrakama, koje predstavljaju ljubav. Slika je ostala u selu do 1630 i nestala u razdoblju napada kalvinskih Nizozemaca na sjeveroistoku. Godine 1710., su je otkrili svećenici Reda franjevaca kapucina i 1725. godine, izabrana je za zaštitnicu Apostolske prefekturi Recife. U to je vrijeme fra Joaquim d'Afragola koji je jako volio sliku, potajno ju je poslao sa svim ukrasima u svoj izvorni samostan u Napulju, Italija. Slika je ustoličena 1929. godine u crkvi sv Ephrem, a od ulaska u talijansku luku, mnoga čuda pripisuju joj se. 1840. godine preživljava je neozlijeđena žestoki požar u crkvi, sve oko slike je uništeno vatrom, a ona ostaje netaknuta, po obnovi to je postalo mjesto hodočašća.

1923. Don Frederico Benicio de Souza Costa, brazilski biskup našao se u neposrednoj blizini poznate slike porijeklom iz Brazila i pokušao na svaki način vratiti je u zemlju porijekla, ali bez uspjeha.

Patio do Colegio 

U dvorištu koledža nalazi se arheološki lokalitet s prvom građevinom današnjeg São Paulo, rođenje grada, kada su otac Manuel da Nobrega i tadašnji novak José de Anchieta i drugi jezuitski svećenici, na zahtjev Portugala i Društva Isusova, osnovali jezgru u svrhu autohtone kateheze u Planaltu. Mjesto, na vrhu brežuljka između rijekaTamanduateí i Anhangabaú , izabrano je za početak kateheze Indijanaca.

To je apostolski rad koji pripada Družbi Isusovoj. Sastoji se od Muzeja Anchieta, Auditorium Manoel da Nobrega, Galerije Tenerife, Trga kanarskog otoka (Café do Pátio), crkve Beato José de Anchieta (crkva bedrene kosti José de Anchieta), Tibiriçá kripta i knjižnice.

25. siječnja 1554., u skloništu pokrivenom s palmom održana je misa koja je kasnije službeno iznjedrila isusovački fakultet, poznato kao Royal College of São Paulo de Piratininga. kasnija politička previranja kulminirala su protjerivanjem isusovaca 1640. godine, koji su se vratili tek trinaest godina kasnije.

Oko te jezgre rastao je grad, više na Wikipediji...

Župa Svetog Alojzija Gonzaga

Paróquia São Luís Gonzaga - župa sv. Alojzije Gonzaga katolička je crkva isusovačkog reda u gradu Sao Paulo , točnije u Avenida Paulista , jedan od glavnih avenija u gradu.

Otvorena je 1935. a građena u grčko-rimski stil, veliki trijem u jonskom stilu inspiriran Erehtej hram u Ateni,. Njegove kolumne, 11 metara ružičastog granita, na vrhu s brončanim kapitelima, težine 3 tone, modelirane i birane  u Školi za umjetnost i obrt u Sao Paulo, SP.

Avenida Paulista između ostalog, Paulista označava i stanovnike rođene u državi São Paulo, a avenija je jedna od najvažnijih u São Paulu.

Sjedište velikog broja financijskih i kulturnih institucija nalazi se na aveniji Paulista. Kao simbol središta gospodarske i političke moći São Paulo bio je središte brojnih političkih prosvjeda počevši od 1929. godine i nastavljajući se u 21. stoljeće. Također je sjedište bogatog trgovačkog područja i najopsežnijeg muzeja likovnih umjetnosti Južne Amerike. Budući da je jedna od najviših točaka u São Paulu, ima puno antena radija i TV postaja. Avenue Paulista je glavno središte podzemne i autobusne linije grada.

Paulista je i prva popločena ulica u São Paulu 1909. godine., asfalt je uvezen iz Njemačke za dovršetak projekta.

Avenue Paulista prošla je masovno renoviranje i vertikalizaciju početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, trendom brzog ekonomskog širenja Brazila uslijedilo je uklanjanje neoklasičnih, hinduističkih i bliskoistočnih struktura uz ulicu. Ove i druge zgrade izgubile su se preko noći Avenue je postala sjedište financijskih institucija i simbol ekonomske moći države São Paulo.

Koncentracija trgovine na aveniji Paulista 1950-ih privukla je novo stanovništvo srednje klase u tom području, na štetu gradske povijesne jezgre grada. Promjena ekonomskog, društvenog i kulturnog statusa São Paulo, privukla je migracije iz siromašnijih područja Brazila i kasnije pojavljivanja favela na periferijama grada.

Jardin

Gradske četvrti Jardin u Sao Paulu potpuno je drugačijeg izgleda od ekonomskog središta kakavo je u Aveniji Paulista. Četvrt je to s bogatim vilama okruženim visokim zidovima i s ne rijetkim čuvarima na ulazima u njih.

Jardin regija (portugalski: vrtovi) je kvart gdje živi gornja klasa grada São Paulo , koji obuhvaća četvrti:
Jardim Paulista
Jardim América
Jardim Europa
Jardim Paulistano

Osim toga, određeni dijelovi Cerqueira César, koji se nalaze na južnom području Avenida Paulista, također se smatraju sastavnim dijelom Jardins regije.

Favele smo gledali samo iz pristojne udaljenosti, rekli su nam da ulaziti u njih nije sigurno čak ni tijekom dana u organiziranoj ruti.

U nastavku je približna karta kretanja i omjer viđenog, tek za predođbu veličine grada...

ruta kretanja

omjer viđenog i veličine grada

Nekoliko slika iz i oko WTC-a, na raznim aktivnostima i plenarnim sjednicama oko Svjetskog samita o hepatitisu 2017. godine.

Svjetski summit hepatitisa velika je globalna dvogodišnja manifestacija koja unapređuje programe virusnih hepatitisa i zajednička inicijativa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Svjetskog saveza hepatitisa (WHA). Brazil je 2017. godine bio domaćin i partner.

Više od 900 delegata na ovogodišnjem Summitu privuklo je predstavnike pacijenata, kreatore politike, medicinske stručnjake i predstavnike civilnog društva iz 110 zemalja diljem svijeta.

Predstavnici Ministarstva zdravstva Brazila i Hrvatske

Predstavnici iz Makedonije, Srvije i Hrvatske

predstavnice Hepatos - Zagreba

Kongresna dvorana WTC-a 

Plenarna sjednica u tijeku, predsjedava predsjednica Društva Hepatos i ELPA-e

jake snage iz regije

Samba do Brasil uživo ;)

sudionici Summita

2. studenog, na Dušni dan u Brazilu je blagdan i transfer od našeg hotela do WTC-a nije radio, a ni taxista nije bilo u blizini, kako je Sao Paulo u svim vodičima opisan kao jako opasan grad, ipak smo se odvažile krenuti pješice tih nekih kilometar, grad je bio pust, skoro pa nikog na cesti u tom dijelu... u nastavku nekoliko slikica, detalja i kadrova iz šetnje :)

slamovi iz pristojne udaljenosti, jako približeno objektivnom

Aktivnosti za podizanje svijesti za eliminaciju do 2030. godine... #NOhep

...i za kraj ovog posta, nekoliko slikica s ove strane bare, malo šetnje između dva leta po Zurichu, privikavanje na staru smrdljivu Europu... u isčekivanju zime, za razliku od Brazila u kojem je proljeće u punom jeku i sve cvijeta...

U tako malo dana nije bilo prilike za još ponešto što bi mene zanimalo, naprimjer posjet nekoj plantaži ili preradi kave ili šećerne trske, pa čak ni za susret s mojim sumještanom Miškom koji živi nekih 200-tinjak kilometara dalje :), a brazilska kuhinja, bila mi je dobra, nisam imala puno vremena za proučavanje raznih predloženih jela iz turističkih priručnika, pa su tako razna Farofa, Feijoada, Pão de Queijo, Coxinhas, Brigadeiro, Pastéis, Feijão Tropeiro, pinto graha, manioke, tapioke, churrasco, Angu, Açaí, Bolinho de Chuva, Moqueca de Camarão, Acarajé, Vatapá ... jednom kad poželim, u današnje vrijeme globalizacije, svijet je postao veliko selo, pa je i recepte i namirnice lako se nabave...

Farofa - pržena smjesa manioka brašna, Može se naći komercijalno proizvedena i pakirana, ali često se priprema po obiteljskim receptima u Brazilu, neki recepti sadrže sol, dimljeno meso, začine, a konzistentnost mješavine je kao i kus- kus. Većina farofasa ima dimljeni i lagano slani okus, koristi se za naglašavanje okusa mesa, osobito s roštilja. Tipični recept: sirovo manioka brašno pržiti s maslacom, soli, kobasicama, maslinama, lukom, češnjakom, tvrdo kuhanim jajima, slaninom dok ne postane zlatno smeđe. Služi se uz feijoada, brazilski roštilj, kao nadjevu za perad, te druga jela koja sadrže grožđice , orahe, sitno nasjeckanih slatkih plodova poput jabuka i banana. Farofa se poslužuje uz glavno jelo, a pojedinačna jela mogu se posipati prije jela ili se pojedu kao prilog.

Feijoada - gulaš od graha s govedinom i svinjetinom portugalskog porijekla. 

Churrasco - brazilski roštilj, uglavnom se odnosi na govedinu na žaru

Pão de Queijo - brazilski kruščići sa sirom, popularni snack i doručak u Brazilu. Tradicionalni brazilski recept, a njegovo porijeklo je nesigurno, pretpostavlja se da je recept iz 18. stoljeća, a potječe od afričkih robova poput mnogih drugih brazilskih namirnica. 

Coxinhas - popularna hrana u Brazilu, a sastoji se od mljevenog pilećeg mesa u tijestu, oblikovanog kao pileći batak i pržena.

Brigadeiro - tradicionalni brazilski desert stvoren 1940. godine, od kondenziranog mlijeka , čokolade u prahu (ili kakao), maslaca i čokoladnih mrvica na vanjskom sloju. 

Pastéis - hrana od tijesta koje kao omotnica, napunjeno i prženo. Može ga se naći kao fastfood na uličnim kolicima i trgovačkim centrima. Pasteisi su se počeli širiti 1940-ih od potomaka japanskih useljenika. 

Feijão Tropeiro - tipično jelo rudarskih kuhinja i krajeva Sao Paula i Goiása, Jelo je od graha pomiješanog s tapioka brašnom, čvarcima, kobasicama, jajima, češnjakom, lukom i ostalim začinima. 

Pinta grah - vrsta graha na koju se prvu pomisli prilikom spominjnja namirnice "grah", a razlog tome je njegova velika upotreba i rasprostranjenost. Uz crveni, crni i bijeli grah, pinto grah se koristi najčešće. Riječ "pinto" po kojoj je grah dobio ime znači naslikan ili istočkan, što zapravo opisuje izgled graha prije kuhanja. Pinto grah ima šaren izgled točnije tamnije crvenkasto smeđe mrlje na svjetlije smeđoj do bež podlozi. Zajedno s drugim vrstama u Europu je dospio u 15. stoljeću. 

Manioke (kasave) - južnoamerička biljka raširena tropskim dijelom Južne Amerike i Kariba gdje Indijancima služi kao sirovina za proizvodnju kruha i pića. Raste u obliku žbunja, ima gomoljasti korijen od se dobiva brašno. Tapioke brašno - osim što služi domorodačkom stanovništvu u prehrani kao glavni izvor ugljikohidrata koristi se kao industrijska sirovina u proizvodnji škroba za pripremu pudinga, juha, umaka...

Angu - palenta, jelo spremljeno od palente, pripremljeno na razne načine

Açaí - "superhrana" Acai je vrsta palme koja se uzgaja zbog jestivih plodova, raste u srednjoj i južnoj Americi, u pretežno močvarnim i vodom prekrivenim područjima. U svijetu je u posljednjih nekoliko godina porasla potražnja za bobicama - bogate nutritijentima, od koje rade razne slastice, napitke i džemove.

Bolinho de Chuva - slastica, vrlo slično našim fritulama, posipaju se cimetom i šečerom

Moqueca de Camarão - neka vrsta "buzare" ili guste juhe sa škampima ;), gledajući recepte na internetu, ima tu i grincega, češnjaka, paprike, paradajza, manioke, kokosovog mlijeka, maslinova i palminog ulja... 

Acarajé - jelo od smjese kuhanog, protisnutog graha, soli, sjeckanog luka formirano u kuglice prženo u palminom ulju. Acarajé se služi i kod nekih religijskih rituala i kao ulična hrana. Poslužuje se prerezano na pola i puni s vatapá i caruru - začinjenim pastama od škampi, mljevenog mesa, palminog ulja i drugih sastojaka. Vegetarijanska verzija obično se poslužuje s pečenom paprikom i zelenim rajčicama. Porijeklo tog recepta za acarajé vodi do nigerijskih robova tijekom kolonijalnog razdoblja.
Vatapá - je afro-brazilsko jelo od kruha , škampi , kokosovog mlijeka , fino usitnjenih kikirikija i palminog ulja, kao kremasti pire u tijestu ili neka vrsta kaše... Nisam probala, ali recept nije teško naći na internetu...

...i za kraj nazdravljam s caipirinhom...

... čiji je jedan od sastojaka i cachaca, brazilsko nacionalno piće koje se dobiva destilacijom fermentiranog soka šećerne trske, a može sadržavati i do 48 % alkohola. Osim za pripremu koktela poput "caipirinha", cachaca se koristi i u pripremi slanih i slatkih jela, eto rum k'o rum, i za kolače :) ...

Caipirina je Brazilski nacionalni koktel od cachaçae šećera i limete. Cachaça, poznata i kao caninha najčešće je brazilsko destilirano alkoholno piće. Iako su rum i cachaça načinjeni od proizvoda dobivenih od šećerne trske, alkoholi nastaju fermentacijom svježeg sokova od šećerne trske koji se tada destilira, no rum se proizvodi od rafinerijskih nusproizvoda kao što je melasa, tako da za cachaçau kažu da je to rum za siromašne.

Caipirinha:

• 2 limete
  cachaça
  šečer smeđi
  led
  limeta i šečer za ukras
  
  U čašu staviti šečer, dodati izsjeckanu limetu i metalnim tučkom pritiskati kako bi limeta ispustila sok i rastopila šečer.
  
  Led usitniti i dodati do vrha čaše, a zatim staviti  cachaçau (po želji može još malo soka od limete)
  
  Živjeli