nedjelja, 26. prosinca 2021.

Hren sos

Hren sos koji spremam  obično uz uskršnju šunkicu moram raditi u količinama puta 5-6 :) i to je hladni hren sos, za njegovu izradu koristim unaprijed pripremljeni hren, o kojem sam već pisala u prethodnom postu ili jednostavno kupim hren sos u dućan, samo treba paziti kod kupovine da je to samo hren, a ne onaj s majonezom. 

Hladni hren sos

Sastojci:

  • tvrdo kuhani žutanjak
  • senf (1 žlica)
  • hren (1 žlica)
  • sol, papar
  • limunov sok
  • 1 kiselo vrhnje punomasno (crveno)  
  • malo vrhnja za kuhanje, po potrebi                                                                                                    

Žlicu senf i žutanjak dobro izradimo vilicom da bude glatka smjesa bez grudica, dodamo sol i papar po potrebi


 


Dodamo žlicu hrena, zavisi koji više volimo, ljuti ili blagi... te dodamo limunov sok, sve dobro izmiješamo, ponovo u glatku smjesu.
Kušati, okus nam mora biti malo jači od onog što želimo, jer će ga vrhnje razblažiti...


Nakon što smo izradili glatku smjesu žutanjka, senfa i hrena, dodamo kiselo vrhnje, miješamo dok ne dobijemo glatku smjesu 



Ako nam se smjesa / sos čini pregust dodamo malo vrhnja za kuhanje kako bismo ga malo prorijedili i ublažili, ako treba...



Ovaj sos idealan je uz kuhane šunkice i ostale uskršnje delicije, no, dobro ide i s buncekom i kuhanim mesom tako da ga se može pripremati tijekom cijele godine. 









Topli hren sos radim češće tijekom godine, jer je idealan dodatak kuhanom mesu iz juhe, a brzo je i gotov.

Topli hren sos


Sastojci:

  • jedna deblja šnita bijelog kruha bez kore
  • jedna čaša mlijeka
  • 1-2 žlice hrena
  • sol, papar
  • malo vrhnja za kuhanje ili putra

priprema:

Razmrvimo kruh u mlijeku i dobro kremasto izmiješamo, dodamo hren i sve zajedno stavimo na jako laganu vatru i uz stalno miješanje čekamo dok ne zavrije i ne postane fina kremasta smjesa, posolimo, popaprimo, dodamo malo vrhnja za kuhanje (1-2 žlice)  ili malo putra za još bolju kremoznost...

Serviramo toplo, uz toplo, kuhano  meso iz juhe...

Na isti način s bijelim kruhom napravim i kopar sos, samo umjesto hrena, stavim kopar, što meni osobno se jako lijepo sljubljuje s riječnim ribama, npr. pastrvom, pa još ako je prije prženja stavljena malo u kukuruzno brašno... treba čuvati prste :) 
  






 

HREN - ljuti

 Sastojci: 

  • 1 hren (cca 150 gr.) ili po potrebi
  • sol, prstohvat šećera 
  • 0,03 dcl octa
  • vruća voda ili vrući temeljac


Priprema:

  1. Hren tanko očistiti od kore i ribati na najsitniji ribež. Kad se hren riba, dobro je to raditi vani ili kod otvorenog prozora, jer ćete jako plakati. Kad sve naribate, polijte octom kako bi spriječili tamnjenje naribanog hrena, posolite, pospite šećerom i i polijte vrelom vodom ili može i temeljcem toliko da sve pliva.
  2. Promiješajte i pustite da sve malo odstoji. Kada se ohladi, kušajte i ako je potrebno dodajte još malo soli.
  3. Spremite ga u čistu staklenku. Ako volite jako ljuti hren zatvorite odmah staklenku, a ako su vam draže blaže varijante staklenku možete ostaviti otvorenu 12 i više sati. 


Ovako pripremljen hren može stajati 2-3 mjeseca u frižideru, s vremenom će malo potamnjeti, ali i dalje će biti dobar.

Količine se uvijek mogu prilagoditi potrebama 

subota, 10. srpnja 2021.

Kokteli "Fićo" i "Granny Mary" - sastojci, priprema i sve oko toga




Moj koktel Fićo nastao je u čast mojem Filipu, kako bi mu poželjeli dobrodošlicu, to je pomalo inačica Huga, a sastojci su: 
  • dvije do tri žlice sirupa od bazge,(sreća je što je taj sirup postao popularan pa ga je lako nabaviti) 
  • 1,5 do 2 dcl rashlađenog bijelog pjenušavog vina (što bolji šampanjac, bolji i koktel) 
  • malo leda,
  • par listića mente,
  • može se dodati i kolutić limuna ili limete
  • a u Hugo se obično dodaje i 1 dcl mineralne vode, tko voli, nek' izvoli...

Priprema je brza i jednostavna, u velike čaše na stalku staviti sirup od bazge, vino, led, ukrasiti mentom i limunom i možete nazdraviti. U ljetnim vrućim večerima dobro je čaše do vrha napuniti i mineralnom vodom.

Za Granny Mary trebalo se ipak malo pripremiti, jer sirupa od ruža nije lako naći na našem tržištu, ali zato imam vrt pun ruža... krajem svibnja cvjetaju "đulbešečeruše" - šećer ruže, one male, zgužvanih latica i intenzivnog mirisa po ružama, grm sam presadila iz vrta moje bake Ane i gdje ja, tu i on... 
Za veću količinu sirupa i intenzivniju boju pokupim i ostale crvene latice koje i nisu tako mirišljave...

Recept za sirup našla sam na internetu, a količine sam prilagodila količini latica koje sam ubrala:
  • čiste latice, odvojene od peteljke staviti u staklenu teglu (po receptu 5 litara) otprilike 3/4 (tri      četvrtine) tegle ispuniti laticama, dodati limuntusa (na  5 litara, 2 komada) i do vrha naliti vode, teglu     samo pokriti tanjurićem ili folijom, ali ne i poklopcem...
  • ostaviti na suncu 7-10 dana, odnosno dok voda ne postane roza, a latice ne izgube boju, procijediti i u procijeđenu vodu dodati onoliko kilograma šećera koliko imamo litara tekućine... 
  • tekućinu i šećer dobro promiješamo, poklopimo te ostavimo na hladnom 24 sata, sirup preliti u boce i držati na hladnom...

Za spremanje bilo čega od ruža, najčešće se koriste ruže jako intenzivnog mirisa i važno je naglasiti da ruže ne smiju biti špricane nikakvim kemikalijama... niže ću napisati i moj recept za liker od ruža... 
  
a sad Granny Mary:

  • dvije do tri žlice sirupa od ruža
  • 1,5 do 2 dcl rashlađenog pjenušavog vina - rose
  • malo leda
  • par latica svježih ruža, po mogućnosti crvenih
također se može dodati i mineralne vode do vrha čaše za bolje hidriranje 

kao i kod prethodnog, priprema je jednostavna, u veliku čašu staviti 2-3 žlice sirupa od ruža, dodati hladni rose, leda i ukrasiti svježim laticama ruže, a za ukras se mogu i kupiti sušene latice i ruže... 








Liker od ruža / Rožolin 

Kako nemam vremena i ne želim predugo čekati da rožolin bude spreman za upotrebu, ja to radim po brzom receptu.
Koji put za pripremu upotrijebim vodku, a koji put rakiju od jabuka jer ona nema svoj intenzivni miris kao šljivovica ili loza, pa druge arome koje se stavljaju mogu doći do izražaja.

Za otprilike 1 litru likera, potrebni su nam slijedeći sastojci:

  • latice 20 velikih ruža
  • 1 litra votke ili rakije
  • 0,5 kg šećera   
Latice oprati i osušit, pri čemu moramo pazit da nam se ne unište...

u loncu lagano prokuhati šećer s votkom dok se sav šećer ne otopi, kada prokuha, maknuti s vatre, nakon što se malo ohladi, nalijemo ju u staklenke u koje smo stavili prosušene latice ruža, možemo dodati i limunovog soka, klinčića ili vanilije...
Ostaviti na hladnom i tamnom mjestu 24 sata, nakon čega je liker spreman za konzumaciju...

subota, 10. travnja 2021.

Uštipci ili žličnjaci

Ovo je jednostavan recept za slatku ili slanu poslasticu, koja se može jesti s putrom ili kajmakom, kao slana varijanta i čak i uz mesne delicije ili jednostavno s pekmezima ili čokoladnim namazima...

Žličnjac, uštipci ili lepinje sve je to vrlo slično, ovisi o kraju i maloj inačici lokalnih kuharica...

Sastojci za moje žličnjake / uštipke:

30 dkg brašna
3 dcl mlijeka 
1 žlica ulja 
1 jaje
1 vrećica suhog kvasca
1 mala žličica soli
ulje odnosno mast za prženje


Priprema: 
 
  • brašno i kvasac pomiješati, zatim dodati sol, ulje, umućeno jaje i toplo mlijeko  




  • tijesto dobro izraditi (barem 10 minuta), te ga ostaviti da se digne,  

   



  • lagano žlicom ili kuhačom promiješati (1-2 puta okrenuti)
  • mokrom žlicom stavljati u vrelo ulje / mast za prženje




  • kada su gotovi, stavimo na papir da se višak masnoće upije... 






 



































Poslužiti tople s putrom, kajmakom, sirnim namazom i sl. ili u slatkoj varijanti pekmezima po želji ili čokoladnim namazima....

Dobar tek






četvrtak, 14. siječnja 2021.

Bijeli žganci s maslom i drožđicama

Bijeli žganci, nekad se na njih gledalo kao na sirotinjsku hranu, jer se s malo jeftinih sastojaka moglo nahraniti puno ljudi, težaka... Danas je to u mojoj familiji već pomalo i delicija jer je teško nabaviti sve te domaće proizvode s kojima ih treba začiniti da bi bili taman onakvi kakve ih je radila moja baka i mama.




Sastojci i omjeri za neke tri do četiri porcije: 

1 kg krumpira
1/2 kg brašna (oštro bijelo brašno i/ili kukuruzno brašno od bijelog kukuruza, može i kombinacija)
2 žlice masti
sol (1 žličica)
maslo s drožđicama, ako ne možete nabaviti domaće maslo, može se ispeći i domaće vrhnje ili se ta smjesa zamjeni masti s lukom (2 glavice luka) 

Krumpir ogulim, narežem na kockice stavim kuhati u dubli lonac tako da nalijem vode toliko da prekrije sadržaj, posolim. U slanu vodu s krumpirom stavim i žlicu masti, te to sve zajedno ostavim da se lagano kuha bez podlijevanja. 
Kad je krumpir kuhan, mekan, onom spravicom za raditi pire (tenfalka) dobro "istenfam" krumpir, tako da dobijem skoro pa jako gustu krem juhicu :), zatim na laganoj vatri polako dodajem brašno uz stalno miješanje da nam se ne naprave grudice.

Može se dodati samo bijelo oštro, ali meni je finije kada se žganci naprave s kukuruznim brašnom od bijelog kukuruza koji se nekad sadio samo za upotrebu u domaćinstvu, od njega su se radili žganci, kuhali se jagli,  pekao se kruh. Žutim kukuruzom su se uglavnom hranile kokice i pajceki :).

Nakon što smo dodali svo brašno, smjesa se jako zgusne, no tu gustu smjesu treba još kuhati desetak minuta na jako laganoj vatri uz stalno miješanje.

Kada smo ih skuhali, tu kompaktnu, pomalo ljepljivu smjesu treba pripremiti tako da dobijemo puno malih žličnjaka u zdjeli odijeljenih jedan od drugog...

Maslo, iliti sveto Gi ulje :) otopimo, (u našim krajevima pečeni kolesteroli - drožđice, koji su se nataložili na dnu kada se pekao putar za maslo nisu se odvajali kako je to slučaj s Gi uljem)  zajedno s drožđicama (koje daju osobito fini slani okus jelu),  njime namastimo posudu za serviranje i umačući žlicu u otopljeno maslo vadimo žlicu po žlicu žličnjaka ( prije svakog novog žličnjaka namastimo žlicu) te stavljamo u posudu za serviranje. Ako nam se čini da nam se žljičnjaci malo ljepe međusobno, malo ih u posudi još prelijemo rastopljenim maslom. Nakon što smo ih sve izvadili iz posude u kojoj se kuhalo prelijemo ostatkom masla s drožđicama po vrhu.

U nedostatku masla, ovaj postupak možemo zamijeniti s prženim lukom sitno sjeckanim na dosta svinjske ili guščje / pačje masti...

Važno je za vađenje žličnjaka da žlica bude masna!

Za serviranje može se dodati i vrhnje i čvarci, može i svježi luk ako se žganci jedu k'o samostalno jelo, no mogu se servirati i kao prilog uz neki gulaš ili neko meso na saft. 

Nekad su se žganci servirali težacima ili familiji za "froštukel" (doručak) nakon već odrađene prve rudne teškog fizičkog posla na polju ili kućanstvu, obično oko 9 sati, kako bi dobili snage za rad do ručka.
Gazdarice su znale u košarama ili korpama na glavi nositi spremljen doručak na polje ili vinograde, a žganci su se jeli iz iste zdjele :)  tko je bio brži, više se je i bolje najeo...

Vrlo slični sastojci i priprema je i kod izrade njoka, tijesta za knedle uz dodatak jaja, tako da razna danas nama poznato kao profinjena jela imaju podlogu u nekadašnjim sirotinjskim kuhinjama s kojima su se prehranjivale mnogobrojne obitelji. 


 




































Još kratko objašnjenje vezano uz MASLO za moje drage prijatelje, pratitelje, čitatelje koji nisu s kajkavskog govornog područje, zagrebačke okolice,  Prigorja, Zagorja, Turopolja...

Maslo je mliječni proizvod, u Indiji gdje je krava sveta životinja taj isti proizvod zovu sveto Gi ulje i koristi se često za razna iscjeljivanja u nekim njihovim tradicionalnim medicinama. 
Maslo se dobije pečenjem domaćeg putra, odnosno maslaca, onog putra kojeg su naše bake nekad tukle satima u maslenkama, koje je još povremeno moći vidjeti u nekim zbirkama starine, uska, visoka, drvena posuda koja ima štap s pločicom s kojom se lupalo. 
Domaće vrhnje stavljalo se u tu posudu i štapom s pločicom koja se povlačila gore-dole lupalo se to vrhnje dok se nije pretvorilo u putar, vodenasti dio te proizvodnje su stepki, danas u dućanima možemo naći stepko, što je vrlo slično sirutki, a sirutka je ostatak kod cijeđenja i proizvodnje sira. 

Nakon što se napravio putar, da bi ga se što duže moglo čuvati i koristiti u kućanstvu jer se domaći putar vrlo brzo ukiseli i pokvari, ispeče ga se / stavi ga se kuhati na jako laganu vatru, jer se jako pjeni...
ako mičete pjenu neće se napraviti drožđice, a opet mora se biti jako pažljiv jer se pjena nataloži i hoće prigoriti...
Ovako pripremljen proizvod može duže stajati bez potrebe da ga se drži u hladnjaku...

Ako sam vas zainteresirala za bijele žgance i za maslo, javite mi u komentarima kako Vam je ispalo ili pitajte za savjet...